Nešto poput Skajpa stvoriće se i u Srbiji
– Srbija ima izvanredan potencijal u svim sektorima IT-a i uveren sam u to da će i u Srbiji nastati neki startap poput Skajpa, koji će onda biti prodat za nekoliko milijardi dolara – prokomentarisao je u razgovoru za Tanjug
mogućnosti za razvoj informacionih tehnologija u Srbiji inženjer elektrotehnike iz Kalifornije Vojin Živojnović, koji je upravo putem „Skajpa” postavio pitanje premijeru Vučiću prilikom obeležavanja 100 dana rada Vlade. – Predviđam da će u sledećih deset godina od ukupno, recimo, hiljadu novih start-apova svih tipova u Srbiji, 100 biti dugoročno profitabilno, da će deset doći do takvog nivoa razvoja da mogu da plaćaju značajan porez na profit državi i da pokriju i nadmaše sve troškove države za razvoj infrastrukture i školovanje mladih stručnjaka i ulaganja u startapove.
Živojinović je doktorirao u Nemačkoj i tamo devedesetih godina prošlog veka osnovao prvi start-ap, koji je 2004. preuzela čuvena britanska firma ARM. Pre četiri godine pokrenuo je novi start-ap, koji se bavi specijalizovanim softverom za optimizaciju potrošnje čipova u mobilnim uređajima u Inkubatoru tehničkih fakulteta u Beogradu, i odlično napreduje.
On je premijeru Vučiću predložio i da Vlada razmisli o pokretanju nacionalnog investicionog fonda za razvoj IT-a. Na pitanje šta bi on doneo Srbiji, odgovara:
– Ako Srbija želi da napravi 100 izvanrednih profitabilnih firmi zarad toga da bi se zaposlile desetine ili stotine inženjera, kojih u Srbiji nema dovoljno, za to onda ne treba stvarati nacionalni investicioni fond. Ali teško da će to kroz poreze i doprinose na plate vratiti u kasu troškove infrastrukture i njihovog školovanja – objašnjava on. – Ali, ako Srbija želi onih ključnih deset start-apova koji će promeniti finansije države, potrebno je da uloži da bi zaradila, da stvori uslove za stvaranje 1.000 start-apova iz kojih će se vinuti tih vanserijskih deset.
Kaže da se samo kroz nacionalni investicioni fond iza kojeg stoji država može privući veliki strani venture (rizični) kapital da bi tih deset kompanija raslo, pravilo značajan profit i plaćalo porez na dobit, a ne samo nudilo zaposlenje.
Dodaje da je na prvi pogled računica za državu mnogo jednostavnija ako sa stranim partnerom subvencioniše radna mesta u IT-u, nego ako subvencioniše poslovne ideje koje su rizičnije, ali koje realizuju stručnjaci sa znanjem koje je jedinstveno na svetskom nivou. Međutim, kako navodi, na dugi rok rizik s radnim mestima je višestruko veći jer strani partner lako može premestiti proizvodnju u neku drugu zemlju, dok je gotovo nemoguće premestiti veću grupu stručnjaka.
Kao primer navodi da je i posle najnovije akvizicije „Skajpa” od strane „Majkrosofta” i premeštanja sedišta kompanije u Luksemburg oko 44 odsto ključnih zaposlenih i dalje u Estoniji, iako bi, recimo, u Indiji troškovi bili višestruko niži.
E. Dn.
Cena radne snage
Na pitanja koliko je cena radne snage u Srbiji privlačna za osnivanje start-apova u Srbiji Živojnović kaže da ona jeste niža od one u Nemačkoj, Engleskoj ili Americi, ali da to može i da zavara.
– U tim zemljama za tu višu cenu rada dobijate odmah inženjere s određenom ekspertizom, što u Srbiji nije uvek slučaj jer je tržište inženjera manje pa je prvo potrebno investirati u obučavanje određenih inženjerskih profila – objašnjava on.
U našem slučaju, ističe, to je bilo od manjeg značaja jer, gde god da smo u svetu počeli, morali bismo duži period investirati u razvoj specijalizovanih znanja.