Neizvesnost pod vedrim i državnim nebom
Pristiglo je vreme za prihranjivanje pšenice, pa se poljoprivrednik Vasa Lazin iz Banatskog Aranđelova upravo priprema da baci veštak na 110 katastarskih jutara. Čim uslovi dozvole, krenuće od njiva na brdu,
a po jutru će usevu dodati 110 kilograma ureje.
– Uvek se nadamo da će se ulaganja isplatiti, bez obzira što je za paorluk svaka sezona uvek novi izazov pod vedrim nebom, praćen neizvesnostima, ne samo zbog vremenskih prilika na koje ne možemo da utičemo, nego zbog ukupnog stanja u našem agraru – kaže Lazin.
Mladi domaćin iz Banatskog Aranđelova veli da je pšenica u dobrom stanju, posejana je uglavnom u roku, jer su kiše poremetile ritam u oktobru, ali se sve uspelo stići. Lazin veli da nije dobro što se politika subvencioniranja za poljoprivredna gazdinstva od strane države u mnogim segmentima stalno menja, tako da paori nikada ne znaju na čemu su, a izloženi su i ćudima tržišta. U paorluku, uviđa i naš sagovornik čije porodično gazdinstvo je u kategoriji onih koji su malo ojačali, najteže prolaze mala poljoprivredna gazdinstva, jer uvek teško sastavljaju kraj s krajem kod ulaganja u tekuću setvu, pa o investiranju u razvoj teško mogu da razmišljaju.
– Evidentno je da se iz godine u godinu ulaganja u setvu uvećavaju, jer poskupljuju semena, mineralna đubriva zaštitna sredstva i sve ono što treba primeniti u savremenoj agrotehnici, ukoliko se želi postići dobar rod. Ima u ponudi semenskih i hemijskih kuća, pa i pojedinih prerađivača i otkupljivača tržišne utakmice da se poljoprivrednici pridobiju, ali u svemu tome uglavnom paori ostaju u neizvesnosti, jer često ne znaju šta ih čeka kada dođe vreme žetve i berbe, pogotovo kada se u međuvremenu od setve do žetve u sve umešaju šira tržišna kretanja. Čini mi se da bi mnogo bolje za prosperitet sela i poljoprivrednih gazdinstava država izlazila sa svojim računicama i cenama strateških poljoprivrednih proizvoda. Ovako nikada ne znamo šta nas čeka – ukazuje Lazin.
Porodično gazdinstvo Lazin pored klasičnog ratarenja, setve pšenice, kukuruza i suncokreta, podupire i proizvodnjom mleka. Vasa ukazuje da uoči prolećne setve zapinje u startu jer subvencije za prošlu godinu još nisu isplaćene za veštak i gorivo, a dodatni šok je smanjenje subvencija po površini na 4.000 dinara, što je svega trećina lanjskog iznosa. Od subvencije utvrđene po hektaru za ovu godinu 2.000 dinara je osnovnog podsticaja za biljnu proizvodnju i isto toliko na ime regresa za veštačko đubrivo, pri čemu novim izmenjenim pravilnikom računi za đubrivo važe ako su izdati od 16.novembra prethodne do 30. septembra tekuće godine.
Dizel gorivo kojim se “hrani” poljoprivredna mehanizacija, značajna je stavka u troškovima paora, pa i Vasa Lazin smatra da bi država mogla naći prostora da se obezbedi jeftinije gorivo za paorluk, pogotovo što su u razlici od proizvođačke cena dizela od oko 60 dinara do 130 koliko plaćaju paori, ustvari sve nameti koji se slivaju u državnu kasu.
– Uz smanjenje subvencija, da ne govorim o cenama semena i njihovom paritetu sa našim proizvodima. Za vreću semenskog kukuruza novijih sorti treba izdvojiti 500 do 600 kilograma merkantilno, a to je sa ne baš preteranom gustinom setve dovoljno za jedno jutro – saznajemo od Lazina. – U sadašnjim uslovima za poljoprivrednike sva semena su skupa. Najveći deo setve obavlja se iz sopstvenih ulaganja, nešto se repromaterijala uzima i na “zapisati”, pa se razdužuje kod skidanja useva po nekim paritetima, ali još ne znam precizno kakvim, jer do setve još ima vremena da pogledamo i odlučimo. Za prolećnu setvu imamo stotinu jutara, polovinu ćemo zasejati kukuruzom, drugu polovinu suncokretom, jer uz pšenicu to su ratarski usevi za koje smo se već druže vreme opredelili.
Milorad Mitrović