Još sedam velikih čeka rasplet
Privredni sud u Zaječaru usvojio je Unapred pripremljeni plan reorganizacije četiri preduzeća u sastavu Rudarsko-topioničarskog basena „Bor”, pri čemu je tom preduzeću
otpisano 90 odsto neobavezujućih potraživanja, odnosno oko milijardu evra duga. Usvajanje tog plana sprečilo je stečaj borskog giganta i donelo razgraničenje realnih dugovanja od sumnjivih, ali je ujedno i najveće finansijsko restrukturiranje u Srbiji ikada.
Preostalih deset odsto duga RTB treba da isplati u narednih osam godina, posle jedne godine grejs-perioda. Na osnovu UPPR-a, obezbeđena potraživanja od RTB-a biće pretvorena u kapital države Srbije. Treba istaći i to da je RTB u obavezi da striktno primenjuje usvojeni plan, što će zahtevati velike poslovne i organizacione promene u tom preduzeću i štednju na svim nivoima, pa i racionalizaciju broja zaposlenih. Ukoliko sve to uspe, RTB ima šanse da narednih godina nađe strateškog partnera.
Stopama borskog giganta trebalo bi da pođu i mnoga druga preduzeća u restrukturiranju koje je država štitila od poverilaca do 31. maja, jer je procenjeno da je i za njih Unapred pripremljeni plan reogranizacije jedina šansa da se dočepaju „zelene grane”, s tim što će neminovno morati radikalno da smanje broj zaposlenih, kojih je u 17 strateških preduzeća nešto više od 21.000.
Po podacima Ministarstva privrede, u pet takvih preduzeća pokrenut je ili bi trebalo da bude otvoren stečaj: „Prva iskra” Barič, „Zastava grupa”, Holding IHP „Prva petoletka” i preduzeća PPT „Servoupravljači” i PPT „Zaptivke”. Drugu grupu preduzeća u restrukturiranju čine ona koja su se, kao i RTB „Bor”, opredelila za UPPR: Holding „Kablovi” Jagodina, FAM, „Resavica”, FAP, „Ikarbus” i „Politika”.
Ocenjeno je da model UPPR-a omogućava realativno brzo redefinisanje dužničko-poverilačkih odnosa, tim pre što ta preduzeća zapravo najviše duguju državi. Ujedno, planom se definišu način izmirivanja obaveza preduzeća i poverilaca, rokovi otplate, izmene rokova, izmene rokova dospeća kredita i kamatnih stopa, otpis dugova i zateznih kamata, konverzija potraživanja u kapital države, racionalizacija broja zaposlenih, uvođenje profesionalnog poslovodstva.
Na prvi pogled se čini da UPPR jeste spas za pomenuta preduzeća jer o njemu prvi odluku donosi Privredni sud, da vraća novi život posrnulim strateškim gigantima, ali je on i mač s dve oštrice. Naime, ukoliko ne uspe, onda je krah koji se odložen neminovan, a dugovi će i posle njegovog sprovođenja biti veliki i samo će se nanizati na one od pre reorganizacije.
LJ. Malešević
Kupovina vremena
Po oceni profesora na Ekonomskom fakultetu u Beogradu Ljubodraga Savića, u realnim okolnostima UPPR je ništa drugo do kupovina vremena, odnosno obezbeđivanje da u dodatnom perioda preduzeća budu zaštićena od poverilaca.
– Trenutna situacija pokazuje da Vlada Srbije nema viziju o tome na koji način da spase preduzeća u restrukturiranju od gašenja, a to se najbolje vidi kroz opredeljenje da se preduzeća sačuvaju kroz UPPR – ocenjuje Savić. – Nadležni u državi kupuju vreme u nadi da će uspeti da iznađu rešenje za problem. Nažalost, ne vidim šta bi se moglo pozitivno desiti u narednih, recimo, šest meseci, osim ako, nakon nedavne posete, Kinezi ne iznenade. Najverovatniji scenario je da će ostatiti status kvo, što znači da će država i dalje razmišljati o tome šta će da radi s tim preduzećima.