Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

Sovjetska balalajka, avion MiG-21, 55 godina čuva nebo Srbije

01.10.2017. 13:06 13:10
Piše:
Izvor: vs.rs

NOVI SAD: Jedan od najznačajnijih borbenih aviona sovjetske istorije MiG-21 na nebu Srbije je već punih 55 godina. Naime, 14. septembra 1962. godine ove letelice su sletele na aerodrom Batajnica i tu su ostale do danas.

U sastav tadašnjeg 204. lovačkog puka pre pet i po decenija prvo su ušli primerci MiG-21F-13.

U narednim nabavkama, koje su se protegle sve do 1983. godine, u RV i PVO tadašnje JNA uvršten je 261 avion MiG-21 u 11 varijanti, u osnovnoj nameni lovca dvoseda za obuku i trenažu pilota nadzvučne avijacije i izviđača. Osim Batajnice, oni su bili stacionirani u u vojnim bazama “Slatina” kod Prištine i “Željava” kod Bihaća.

Bili su to prvi nadzvučni lovci i presretači koji su mogli da lete i dejstvuju i noću, kao i u svim meteo uslovima.

MiG-21 je projektovan i razvijen u istraživačko-projektnom birou Mikojan i Gurevič.

U ruskom žargonu je popularno nazvan “balalajka” a kod mnogih drugih “olovka”.

U bivšem Sovjetskom Savezu proizvedeno je 10.158 ovih aviona. MiG-21 je, međutim, izrađivan i u Čehoslovačkoj, Indiji i Kini, gde je napravljeno još oko 2.000 aviona tog tipa.

To je avion s turbomlaznim motorom, koji je u celoj sovjetskoj vazduhoplovnoj istoriji imao najmasovniju serijsku proizvodnju. Koristio se u 50 država, a u nekima, poput Srbije, u upotrebi je i dalje i posle 58 godina od uvođenja u operativnu upotrebu.

Naši piloti kažu da je MiG-21 po mnogo čemu jedinstvena letelica. Iako je tehnika i tehnologija u međuvremenu veoma mnogo napredovala, “balalajka” je ostao avion za sva vremena.

U zavisnosti od varijante ovaj supersonični avion ima topove kalibra 23 i 30 mm, nosi po četiri rakete vazduh-vazduh, a može da ponese i četiri bombe težine do 500 kilograma.

Budućnost aviona MiG-21 u Ratnom vazduhoplovstvo i protivvazduhoplovnoj odbrani Vojske Srbije je neizvesna.

Dobri poznavaoci prilika u ovoj oblasti kažu da su dve opcije u igri: prva je remont postojećih lovaca-presretača, a druga nabavka novih aviona.

Pre dve-tri godine najavljivan je remont devet aviona MiG-2, koji bi nakon toga u upotrebi mogli ostati čak do 2025. godine, dok bi kupovina novih letelica tog tipa mogla početi dogodine.

Na aerodromu u Batajnici nalazi se 21 avion MiG-21 bis od kojih su 11 u podvarijanti MiG-21 bis Izdelije 75A (L-17K), koji su proizvedeni u periodu od 1980. do 1983. Preostalih deset su stariji i potiču iz 1977. i 1979. godine.

U 101. eskadrili lete dva dvoseda MiG-21UM (NL-16) koji su proizvedeni 1979. i 1981. a remontovani 2007. i 2010. kada im je i produžen životni vek.

Što se tiče njihove borbene upotrebe jedan avion odavno nema mogućnost nošenja nikakvog naoružanja, a drugi ne može da nosi rakete vazduh-vazduh. Na remontu se nalazi još jedan dvosedi avion i to najmlađi MiG-21 kod nas koji je proizveden decembra 1986.

U bivšoj Jugoslaviji za remont lovaca-presretača MiG-21 bio je zadužen Vazduhoplovno-tehnički remontni zavod “Zmaj“ iz Velike Gorice koji nije radio samo za domaće potrebe već su se tamo remontovali i avioni iz Libije, Sudana i Iraka.

Veći deo opreme tog zavoda dislociran je u Srbiju prilikom raspada SFRJ, a sa njima je došao i deo kadra.

Remont MiG-ova 21 preuzeo je Vazduhoplovni zavod “Moma Stanojlović“ iz Batajnice.

Tokom 90-tih i 2000-tih remont je prošao veoma mali broj jednosedih MiG-ova 21, a poslednji remont MiG-a 21 bis urađen je još 2005. godine, kada je završen avion koji je pre dve godine prestao da leti.

Pre izvesnog vremena komandant RV i PVO general-major Ranko  Živak izjavio je za medije da Vazduhoplovni zavod “Moma Stanojlović“ može da produži životni vek na dvosedima MiG-21UM, ali ne i na jednosedima.

Treba reći da usled nedostatka rezervnih delova, remont ovih aviona kod nas traje veoma dugo, čak i nekoliko godina.

Takođe tokom godina došlo je i do osipanja stručnog kadra zbog namernog smanjenja broja zaposlenih, samostalnog odlaska ljudi i penzionisanja – još jedan razlog sporosti remonta aviona.

Sve ovo donosi neizvesnost oko dalje sudbine ovog starosedeoca na našem nebu.

Milan Bozokin

Autor:
Pošaljite komentar