Roditelji i nastavnici kao suprostavljene strane
BEOGRAD: Vršnjačko nasilje u školama sve je izraženje. Osim fizičkog obračuna, društvene mreže donele su neki novi vid nasilja, za koji ni roditelji, a ni škola možda nisu spremni.
"Roditelji i nastavnici u školama danas se doživljavaju kao suprostavljene strane, a ne kao saradnici na istom poslu, zbog toga ceo sistem šepa", kaže predstavnica Saveta roditelja osnovnih škola Novog Sada Dragana Ćorić.
Ona je, na konferenciji "Uključenost roditelja u rad škola i predškolskih ustanova", istakla da je u Novom Sadu pre četiri godine pokrenuta inicijativa da se saveti roditelja svih osnovnih škola udruže i formiraju veliki gradski savet.
"Najveći domet rada tog saveta je da je glas roditelja počeo da se čuje i počeo da poštuje", kaže Ćorić i dodaje da je ostvarena dobra saradnja sa lokalnom samoupravom, da su roditelji videli da postoji mogućnost uticaja, te da se tako promenio odnos samih škola prema roditeljima.
Ona kaže da je problem vršnjačkog nasilja najveći izazov sa kojim se škole danas suočavaju, te da saradnja i uključenost roditelja u rad škola već daje rezultate.Konferenciji "Uključenost roditelja u rad škola i predškolskih ustanova" organizovalo je Ministarstvo prosvete sa Fondacijom Tempus u cilju uspostavljanja bolje saradnje između nastavnika, roditelja i učenika.
Direktior osnovne škole Vuk Karadžić u Knjaževcu Dragana Ljubisavljević kaže da se njihova škola trudi da budu servis roditeljima i da probleme rešavaju zajedno.Ona kaže da zakon nalaže da se roditelji uključe u razne timove, ali da se u njihovoj školi uključuju i takmo gde nije obaveza.
"Samo ako između učenika, roditelja i nastavnika postoji ravnoteža i poverenje onda smo svi na pravom putu", pojasnila je ona. Vršnjačkog nasilja, kako kaže, ima u svim školama, ali ga je važno prepoznati i na njega reagovati na pravi način.
Ljubisavljević naglašava da je prevencija najbolji lek, da u njihovoj školi sa decom dosta razgovaraju o tom problemu, da se deca uključuju u razne aktivnosti i da u njihovoj školi postoji 26 raznih sekcija."Nastojimo da decu uključimo u razne aktivnosti, kako bi kvalitetnoproveli vreme u školi", naglasila je ona.
Tanja Azanjac iz Nacionalne asocijacije roditelja i nastavnika kaže da je njihov utisak da roditelji školu doživljavaju kao tvrđavu u kojoj ne znaju na koja vrata da uđu, jer ne znaju kako taj sistem funkcioniše."Oni pokazuju izuzetnu zainteresovanost i motivisanost da se uključe u rad škole. Što je dete mlađe to je roditelj zainteresovaniji. Međutim, nemogućnost da znaju jasno kako u školi mogu da deluju, čini ih da imaju doživljaj da su u školi njihova deca ugrožena", kaže Azanjac.
Kreirana je, pojašnjava, mreža Klubova roditelja i nastavnika u 11 gradova, gde su roditelji izneli šta je to što im se u školi ne sviđa i šta zajedno mogu da promene."Roditelji su resurs, profesionalci, koji mogu da pomognu, da volontiraju povremeno i da donese nekakva znanja koja našoj deci nedostaju", pojasnila je Azanjac.
Kako kaže roditelji se uključuju i u problem nasilja u školama, a kao pozitivan primer navela je Suboticu i Novi Pazar gde su roditelji i nastavnici kreirali zajednički program prevencije nasilja. "Nasilje i bezbednost je nešto što roditelje zanima", zaključila je ona.
Upravitelj Fondacije Tempus Marija Filipović Ožegović kaže da je cilj skupa da se problem nedostatka saradnje u školama sagleda dvostruko iz perspektive roditelja, ali i nastavnika."Cilj je da damo dvostruko viđenje problema i da se definišu preporuke za njegovo rešavanje", pojasnila je Ožegović.