ORGANSKI RAJ U PIVNICAMA Anabel na 20 hektara uzgaja zdravlje bez hemije SERTIFIKACIJA NAJVEĆI TROŠAK
Gazdinstvo organske proizvodnje Anabel Vlček u Pivnicama kod Bačke Palanke jedno je od većih te vrste kod nas jer na čak 20 hektara na otvorenom polju i u 11 plastenika gaji više od 20 vrsta povrća.
Dobar deo posla na otvorenom prostoru ovog proleća Anabel je uz pomoć sezonskih radnika već završila. Posađen je krompir, beli i crni luk, šargarepa, peršun, pasulj, tikvice, a od 15 maja rasađivaće blitvu.
Iz plateničke proizvodnje dospela je salata, blitva, spanać, keleraba, brokoli... i u odnosu na lane, Anabel kaže za Dnevnik da joj se čini da je ovog proleća sezona bolja. Uspeli su lakše da zaštite povrće od potencijalnih bolesti i da bolje organizuju proizvodnju. Imaju povrća u količinama koje odgovaraju potrebama tržišta jer su lane imali viškove koje nisu uspeli da prodaju.
Domaći voćni sokovi
Mada je gazdinstvo Anabel Vlček jedno od najvećih, naša sagovornica ističe da svake godine širi proizvodnju. Bave se i preradom. - Od viškova voća naših kolega organskih proizvođača prerađujemo voće u ceđene sokove, bez dodataka šećera i konzervansa i prodajemo kao domaće proizvode od organskog voća. Ali ih ne sertifikujemo zato što je sertifikacija skupa.
- Organizovali smo proizvodnju da povrće možemo sve da prodamo - istakla je Anabel Vlček. - Bili smo u kontaktu sa kupcima i čuli šta bi u kojem delu godine voleli da kupe, i sada smo količine prilagodili njihovim željama, pošto je organska proizvodnja skupa. Zahteva puno ručnog rada pa se mora voditi računa o svakom dinaru jer nisu samo dnevnice sezonaca visoke već su skupi i preparati za zaštitu povrća, seme, a i sertifikacija povrća koja se radi svake godine i košta od 2.000 do 3.000 evra. Kontrolori dolaze obično tokom maja i juna i nadgledaju i samu proizvodnju i administaraciju i treba spremiti novac da bi se dobio sertifikat zdrave hrane bez hemije.
Sertifikacija povrća radi se svake godine i košta od 2.000 do 3.000 evra
I mada Anabel Vlček ističe da su podsticaji veliki u odnosu na konvencionalnu proizvodnju, jer po hektaru iznose 63.000 dinara, u suštini, taj novac pokriva samo deo troškova.
- Pojedine opštine i gradovi svake godine izdvajaju novac iz budžeta za lokalne proizvođače organske hrane kako bi podsticali razvoj lokalne ekonomije i tim proizvođačima taj novac dobro dođe da sasvim pokriju troškove proizvodnje. Ali, nažalost, taj primer ne slede sve lokalne samouprave. Na sreću, postoje podsticaji koje daje Pokrajina svake godine i na njihovim konkursima gazdinstvo učestuje da bi obezbedilo mehanizaciju po povoljnim uslovima. Mašine su nam potrebne da bi se posao brže odvijao, premda u nekim periodima proizvodnje je potreban ručni rad i sezonska radna snaga.