Što bogatiji, to bahatiji
pa ni Somborci ne odudaraju od te slike. Kao što to obično biva, jednoglasni su u komunalnim preduzećima, najredovnije platiše su penzioneri, a među najvećim dužnicima se nalaze imućniji Somborci, koji očigledno ne smatraju da se obaveza izmirivanja dugova za komunalne usluge odnosi na njih. S druge strane korisnici socijalne pomoći, kojih je sve više, imaju pravo na smanjenje računa za vodu i iznošenje smeća , a potvrda o tom pravu dobija se u Odeljenju društvenih delatnosti grada Sombora.
Ipak, kriza i tranzicija koje već predugo traju, uzimaju svoj danak, pa su kraj ovog leta Sombor i njegova javna preduzeća dočekala u situaciji da građani i privreda duguju oko pola milijarde dinara za pružene komunalne usluge. Procenat naplate je, pogotovo za prosek u celoj državi, izuzetno visok, pa tako ovdašnji građani spadaju u redovnije platiše, a najveće opterećenje potiče od dugova koji su ostali iza privrednih subjekata čija je sudbina bila stečaj ili likvidacija.
Kao i svake godine, najviše zabrinjavaju dugovi varoške toplane, na čiji je sistem povezano preko 3.000 stambenih jedinica, većinom u najurbanizovanijem delu grada, Novoj Selenči. Zbog nagomilanih dugova, ceo sistem je bio doveden do „pucanja“ krajem prošle grejne sezone, pa je smena rukvodstva, ali i gradska odluka da se druga komunalna preduzeća kreditno zaduže ne bi li se odblokirao rad JKP „Energana“, dovela do određenih pomaka i u naplati potraživanja, pa sada iz toplane tvrde da većina potrošača redovno plaća svoje račune, ali ima i onih koji izbegavaju tu obavezu iako im to nije „nemoguća misija“. Građani trenutno duguju 160 miliona dinara, a polovinu tog iznosa duguje 70 potrošača, a trend smanjenja dugovanja od početka ove godine je nastavljen.
Visokim procentom naplate računa od građana, koji iznosi čak 96 odsto, zadovoljni su u JKP „Čistoća“, ali i pored toga godišnje dug građana za iznošenje smeća dostiže i do 15 miliona dinara. Prema rečima direktora Nikole Pajića, ukupan akumulirani dug je skoro 40 miliona dinara kada su u pitanju građani i oko 25 miliona dinara koliko „Čistoći“ duguje privreda. U protekle tri godine, za nepopularnom merom prinudne naplate, koja podrazumeva i troškove sudskih izvršitelja koji su često i veći od samog duga, u ovom preduzeću su posegli u oko hiljadu slučajeva „zaboravnih“ neplatiša iz redova građana i preduzetnika. U JKP „Vodokanal„ su uspeli da procenat naplate od građana povećaju sa 80 na 95 posto, ali somborski vodari od svojih korisnika potražuju ovog momenta čak 300 miliona dinara, od čega tek 70 miliona otpada na same građane, dok ostatak duguju privredni subjekti. Situacija u ovom preduzeću je dodatno opterećena činjenicom da, pored svakodnevnog funkcionisanja, moraju voditi računa i o otplati anuiteta kreditnog aranžmana svojevremeno podignutog zbog izgradnje nove fabrike vode na izvorištu Jaroš i projekta povezivanja seoskih vodovoda na gradsku mrežu. Pride, upravo je JKP „Vodokanal“ podigao kredit u visini 120 miliona dinara ne bi li se koliko-toliko stabilizovalo stanje u gradskoj toplani. I u slučaju gradskog vodovoda i kanalizacije priča se ponavlja, pa se najveći deo duga privrede odnosi ili na preduzeća koja su u likivdaciji ili stečaju, ili su donedavno, kao firme u restrukturiranju, bile zaštićene od naplate potraživanja.
M. Miljenović
Ode stan za lanjsko grejanje
Suočeni sa gotovo izvesnim zastojem u osnovnoj delatnosti u somborskoj toplani „Energani“ su bili prinuđeni da nekolicini većih dužnika, nakon poduže sudanije, upišu založna prava na nekretnine, posle čega su oni ipak izmirili svoja dugovanja. Trenutno je u postupku prodaja jednog stana zbog duga za grejanje, a kako kažu u ovom preduzeću, svesni su da to predstavlja krajnje nepopularnu meru, ali da drugog izlaza nemaju.