Deportacija migranata u cik zore
SOMBOR: Sva dešavanja oko pandemije koronavirusa u drugi plan su bacila jedan od problema na koji najčešće ukazuje sve veći broj Somboraca, migrantsku krizu koja, sudeći po velikom broju nevoljnika iz Azije i Afrike na gradskim ulicama, ne samo da ne jenjava, već i raste.
Zbog sve većeg broja migranata koji ne borave u prihvatnom centru u Šikari, juče ujutru je organizovana nova akcija deportacije migranata koji su ilegalno boravili na teritoriji grada.
Kako se moglo saznati, u ovoj akciji deportovane su 283 osobe koje su ilegalno boravile u stambenim objektima u Somboru, te je ka Preševu, njihovoj ulaznoj tački u Srbiju, upućeno šest autobusa. Sama akcija je sprovedena u saradnji ovdašnje Policijske uprave, odreda Žandarmerije i Grada Sombora, odakle su upućena obećanja građanima da će se nastaviti sa provođenjem ovakvih akcija i u budućnosti, dok će protiv svih vlasnika stambenih objekata koji su pružali usluge smeštaja licima koji nemaju dozvoljen boravak na teritoriji Grada biti podnete prekršajne prijave.
Dok se jedni žale na nevolje zbog prisustva migranata, drugi na njima zarađuju kroz usluge prevoza i smeštaja. Žalbe Somboraca ali i stanovnika okolnih sela, pogotovo onih u graničnom pojasu sa susednom Mađarskom i Hrvatskom, zemlje u koje migranti žele da uđu po svaku cenu ne bi li se dočepali razvijenijih zemalja Evropske unije poput Nemačke, Austrije, skandinavskih zemalja... na migrante i njihovo ponašanje sve su učestalije, ali i pored toga sve veći broj Somboraca koji ne samo da iznajmljuju postojeće smeštajne ilegalnim migrantima, već se trude da prigrabe što veće parče „kolača“ u ovom poslu koji se dovodi u vezu sa trgovinom ljudima.
Tako su i prozori na četiri najviša sprata više od decenije zatvorenog hotela „Internacion“ sedmicama unazad bivali osvetljeni pošto, nezvanično se saznaje, kao „goste“ ima upravo migrante u ovom objektu kojem se zarad mutne privatizacione vrteške ne zna pravi vlasnik. Da su gradski abrovi bili tačni, potvrdila je i jučerašnja akcija policije i žandarmerije, koja je zatekla veliki broj migranata upravo u hotelu čiji smeštajni kapaciteti na višim spratovima navodno ne rade.
Nije redak slučaj, tvrde upućeni, da se Somborci željni zarade na ovakav način, iseljavaju iz svojih prostranih kuća u iznajamljene garsonjere, time dolazeći do „kapaciteta“ za smeštaj migranata kojima naplaćuju jedno noćenje po deset evra. Kako među migrantima evidentno ima i onih bolje platežnih koji ne žale da za nešto viši konfor i boravak u strogom centru grada ne oklevaju da izdvoje i više od toga, jedan od uglednih ugostitelja iz okoline Sombora je nedavno kupio ogroman stan u Ulici Kralja Petra Prvog i preuredio ga za prihvat velikog broja migranata. Čaršijske priče tvrde da su u ovom stanu probijeni zidovi ne bi li se dobio niz od po šest tuš kabina i umivaonika, dok je najveći problem „investitora“ bio da nabavi čak 60 metalnih vojničkih kreveta na sprat.
Dok se obični građani, a pogotovo oni u prigradskom naselju Šikara koji su i najbliži Prihvatnom centru u čijoj je pošumljenoj okolini i ogroman broj ilegalnih migranata, sve učestalije žale na neželjene goste, od migrantske nevolje možda i najredovnije zarađuju članovi, slučajno ili ne sve brojnijih, taksi udruženja. Ne samo da migrantima dobro naplaćuju prevoz u sela ili samu blizinu državne granice Srbije sa Mađarskom i Hrvatskom, već odlično zarađuju i na taksiranju u lokalu. Javna je tajna da varoški taksisti migrantima naplaćuju čak 1.000 dinara po čoveku, za vožnju do jednog od zapuštenih motela na obodu grada, odnosno obali Velikog Bačkog kanala, što je vožnja koja po zvaničnoj tarifi ne bi stajala više od 250-300 dinara, pa ne treba da čudi što je samim Somborcima sve teže da preko kol centara brojnih taksi udruženja uopšte mogu da naruče prevoz.
M. Miljenović