Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

BICIKLOM KROZ VOJVODINU: Aradac (2) Meškarke, herovke, oberačka i ulične table crvene boje

14.05.2024. 14:12 10:13
Piše:
Izvor: Dnevnik.rs

Kapela porodice Marjanov dominira pravoslavnim grobljem u Aradcu. Kapelu nalik maloj baroknoj crkvici podigli su 1929. ožalošćeni roditelji Žarko i Gorinka Marjanov u pomen na svoju prerano preminulu decu - ćerku Zagorku (1915-1928) i sina Dušana (1911-1929).

Kasnije su u istu grobnicu položeni i roditelji, Žarko 1939. i Gorinka - gotovo pola veka kasnije - 1984. Tu je sahranjena i njihova ćerka Danica koja je poživela do 1989. kao i njen suprug dr Veljko Popov, lekar specijalista, šef Zaraznog odelenja bolnice u Zrenjaninu.

Preko puta ove crkvice pažnju mi privlači spomenik koji su sebi za života podigli Selim i Danica Šabanović. Selim je preminuo 2018. a pored je tabla na kojoj na francuskom piše: „Našem tati sa ljubavlju. Laura i Tomas”.

Aradac i obližnji Elemir su jedina dva sela u Vojvodini u kojima sam video table sa nazivima ulica i kućnim brojevima - u crvenoj boji. Na baksuznoj adresi sa brojem 13 - kuća je pusta a tabla samo što nije otpala... Na trafo-stanici neko je napisao: „Aradac - republika”

Kada sam stigao do Hrama Sv. Arhangela Gavrila, u toku je bilo bogosluženje. Gradnja današnje crkve počela je polovinom 18. veka. Ovo datiranje temelji se na podatku da je sam ikonostas u hramu postavljen 1791. kada je donesen iz crkve u Čenti, a i na tome da od 1779. imamo detaljno navedena imena sveštenika koji su služili u ovoj parohiji. Hram je 1815. osvetio Lazar Popović, protojerej velikobečkerečki. Hram u Aradcu je dužine 28 metara, a širine 8 metara. Zvonik hrama je do 1847. bio pokriven šindrom a te godine je prekriven limom da bi 1903. je postavljen bakarni lim. Današnje ikone na ikonostasu hrama potiču iz 1891. i delo su slikara Dušana Aleksića iz Arada. Prethodne ikone su uništene 1877. usled udara groma. Starešina hrama danas je jerej Zoran Tarajić. Pored pravoslavne crkve u centru sela je veliki park sa klupama na uredno pokošenoj travi.

Aradac je poznat i po svojim vinogradima i vrednim vinarima. Udruženje vinara „Aradac“ ima tridesetak članova. Troje ili četvoro bavi se vinarstvom profesionalno i imaju svoje male vinarije dok su ostali samo hobi-vinari i vinogradari koji proizvode vino za sebe, porodicu i prijatelje. Ivan Pleva poseduje podrum mu je kapaciteta 5.000 litara, ali ga još uvek puni do pola. Sa ocem i bratom radi oko 300 jutara zemlje i pasionirano trenira američki fudbal.

Oberačka (berba) je manifestacija koja se u Aradcu organizuje sredinom septembra i posvećena je branju i muljanju grožđa. Počinje skupom kod domaćina, gde se poslužuje doručak, kako se nekad posluživalo, a zatim se kočijama obilaze vinogradi i bere grožđe. Sve to uz muziku i pesmu.

Slovačko evengeličko groblje nalazi se na suprotnom kraju sela od pravoslavnog. Na početku groblja pažnju mi privlači spomenik Janku Zelenaku, 25-godišnjem mladiću koji je poginuo u Belom Manastiru u aprilu 1945. u završnim operacijama oslobođenja Jugoslavije čime je zaslužio stihove Grigora Viteza iz pesme „Epitaf vojniku koji je pao u času potpisivanja primirija”:

„Vijest je letjela brze od ptice

Brze od vjetra

Brze od munje,

Gugutala je od sreće u eteru.

I stigla je prekasno.

Za one koji su pali uvijek je prekasno.

A da je stigla samo pol sata ranije, on bi bio živ.

Rukovao bi se s drugovima i smijao.

Da je stigla dan ranije, mnogo bi njih jos ostalo živih.

Da je stigla mnogo mnogo ranije, mnogo mnogo bi ih još ostalo živih.

Trebalo je vijest poslati mnogo mnogo ranije,

Prije no sto su počeli padati mrtvi”

Na izlasku iz sela, kada pređete magistralni put Novi Sad - Zrenjanin dočekaće vas stoletni hrast ispod kojeg se nalazi krst-krajputaš a preko puta njega neki pčelar je ostavio svoje košnice. Produžujem zemljanim putem dalje ka Elemiru, zanimljivom selu o kojem ćete čitati na ovom mestu za sedam dana.

Robert Čoban

Sviraju i pevaju i slovačke pesme i „Zelene oči”

lZa Aradac znaju širom regiona ali i u svetu najviše zbog najvećeg brenda sela - Meškarki koje su dobile ime po instrumentu koji sviraju - meški.

Ova vrsta male harmonike se još ponegde svira u Rusiji i Poljskoj, ali tamo to čine samo muškarci. U Aradcu na instrumentu sviraju isključivo žene.

Anka Puderkova, Anna Hučokova, Zuzana Zelenakova i Mara Vozafova već 40 godina zajedno sviraju po celom svetu. Kada smo ih angažovali na manifestaciji „Novembar Fest” na Novosadskom sajmu pored slovačkih pesama su zapevale u glas i „Zelene oči” i dokazale da su pođednako vične svim melosima.

Iako ne izgleda tako, svirati na njemu nije nimalo lako. Svaka dirka daje jedan ton pri razvlačenju meha, a drugi pri skupljanju. U početku su svirale na lokalnim zabavama, berbama grožđa i vršidbama a onda su prvi put nastupile na televiziji i – za njih je saznao ceo svet. Budući da su neke od njih već zašle u devetu deceniju, najvažnija misija grupe je zainteresovati neke od talentovanih devojaka iz sela da im se pridruže. Ovakvo kulturno nasleđe naprosto se mora očuvati.

Pored Meškarki jedna od znamenitosti sela su i kolači „herovke”, specijalitet koji je nastao u Aradcu, a zatim se proširio na druga slovačka naselja u Vojvodini.

 
Autor:
Pošaljite komentar