„Nesposoban” svira harmoniku
kako bi dokazao da je radno i poslovno sposoban.
Po prvom rešenju Opštinskog suda u Bačkoj Palanci od 6. februara 2007. godine potpuno je lišen poslovne sposobnosti, kako piše, „usled postojanja psihičke bolesti koja se ogleda u postupnom propadanju psihičkih funkcija“. Određen mu je staratelj, a pošto je Nikola tražio reviziju, prošle godine lekari su na osnovu aktuelnog stanja predložili da mu se delimično oduzme radna i poslovna sposobnost. Odnosno, predloženo je da mu se postavi staratelj vezano samo za veće novčane transakcije, kao i pokretnu i nepokretnu imovinu veće materijalne vrednosti. - Neću stati na ovome, tražiću novu reviziju, da mi se vrati poslovna sposobnost, jer neću da me deca sahrane „kao ludog“ – kaže Nikola. - Za sve krivim pravosuđe, ali mnogo i ranije pojedince iz Centra za socijalni rad. Pitajte bilo koga ko me poznaje u mom Tovariševu gde živim u stanu pored porodične kuće, ali i ljude iz Bačke Palanke i drugih mesta kojima sam svirao i koje sam uveseljavao proteklih decenija, da li sam uračunljiv ili nisam.
Nikola već 12 godina tokom dana zabavlja goste u palanačkom poznatom restoranu „Stara idila“. Veli da ga gosti cene, poštuju, plaćaju, ne troši alkohol ni duvan. - Interesantno je da sam u svojoj životnoj i muzičkoj karijeri svirao i mnogim sudijama, advokatima, lekarima, koji su se čudili kad im kažem da mi je oduzeta poslovna sposobnost – dodaje Nikola. – Svirao sam i našim ljudima u Nemačkoj gde mi žive deca. Svuda su me lepo primali naši ljudi, ali i Nemci i možda sam pogrešio što sam se vratio. Snimio sam i CD, a mogu da se pohvalim da sam jedan od retkih muzičara koji napamet zna oko 700 bačkih pesama, a uz pomoć sveske imam na repertoaru oko 7.000 kompozicija koje pevam i sam sebe pratim na harmonici.
Svojevremeno, a to je bilo davno, počeo je, kaže silom prilika da svira sa jednim tamburaškim orkestrom i to tamburu koja mu je bila potpuno strana. Gazda restorana imao je neku stariju harmoniku koja je ostala od ranijeg harmonikaša koji nije imao para da plati dug. Kad je čuo kako peva i svira, ponudio mu je tu harmoniku, koju je Nikola za dva meseca odradio. Pevao je, kaže, u velikim gradovima, a danas ima jednu od najboljih harmonika. Ali, šta to vredi kada je zakonski tretiran kao nesposobna osoba.
Lekari, odnosno neuropsihijatri su utvrdili da u njegovom slučaju postoji potreba za delimičnim oduzimanjem radne i poslovne sposobnosti. Kao terapija, pokazuje nam izveštaj specijaliste, prepisano je dozirano korišćenje „maprotilina” i „bensedina”. Uobičajena terapija za mnoge ljude, međutim, Nikola mora da živi sa tako velikom administrativnom preprekom da ne može mnogo toga što je svima drugima jednostavno. - Često mi ljudi ne veruju kakvu dijagnozu imam, a ponekad i sam se zapitam šta me je to snašlo, da li mi je neko „smestio“ – pita se Nikola. – Uzmite na primer, jer niko mi još nije zabranio da igram loto, pa, desi se, a što da ne, dobijem premiju od milion evra! Džaba mi premija kada ne mogu da podignem novac. Sve je to hipotetički, ali je moguće. Uostalom, lekari su već promenili stav, a šta će biti ako jednog dana lekari konstatuju da jesam radno i poslovno sposoban?!
M. Sudžum