„Nataša” se opirala selidbi
predviđeno mesto uz Tisu preneli tek dan kasnije. „Nataša”, kako su je Bečejci nazvali, kao da se opirala preseljenju.
Od devet ujutro bušilice, velike i male brujale su i buka je privlačila pažnju znatiželjnih Bečejaca. Postament se krnjio, ali je bečejska „Nika“ uspravno stajala. Posle više od pet sati neprestanog izmicanja dna, zanjihala se u vazduhu. Onda je još oko dva sata trajalo postavljanje na platformu za selidbu. Tek tada je sedamnaestočlana ekipa odahnula.
- Planirali smo da sve uradimo u jednom danu, ali se odvajanje spomenika od postamenta odužilo i odlučili smo da selidba bude narednog dana - rekao nam je šef gradilišta na bečejskom trgu, u ime izvođača radova „Eneryi - pro“ Dejan Vurunić. - Morali smo da radimo postepeno, kako ne bismo oštetili spomenik, a onda nam je i postavljanje na platformu za selidbu oduzelo dosta vremena, pa smo bezbednosti radi sve ostavili za novi dan.
Spomenik je na centralni bečejski trg postavljen 29. novembra 1979. godine, a sada je preseljena na mesto gde se spajaju Zeleni korzo i šetalište kraj Tise u neposrednoj blizini hotela „Imperijal luks“. Projektom rekonstrukcije vekovnog bečejskog trga za rad poljske vajarke Kristine Plavske Jackevič spomenik „Pobeda“, nije bilo mesta i promena lokacije bila je neizbežna. Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture pripremio je projekat za evakuaciju spomenika teškog preko šest tona, a stručna ekipa prihvatila se zahtevnog .
- Pored promene termina selidbe za jedan dan, promenili smo i maršrutu transporta, zbog nezgodnog prilaza iz pravca hotela. Ranije smo izgradili postament u koji je utrošeno dvadesetak kubika betona i dve tone armature - dodao je Dejan Vurunić.Transport i montaža završeni su za nepuna tri sata, daleko brže i lakše od demontaže.
„Nataša“ je dobila novo utočište, ali Bečejcima je ostala dilema da li je to pravo mesto, jer imao je dosta zagovornika predlog da bi prikladnije mesto za spomenik bilo na Vidikovcu, kraj ušća Velikog bačkog kanala u Tisu, gde se nalazi spomen obeležje nevino stradalim žrtvama Velike racije 1942. godine. Upravo tu su stigli iz pravca Banata oslobodioci Crvenoarmejci 8. oktobra 1944. godine. Ujedno, spomenik „Pobeda“ bio bi svojevrsni „svetionik“ za lađare prilikom plovidbe Tisom.
Bečejce je začudilo i to što je lice ženske figure, koja simboliše pobedu, okrenuto Tisi, a ne gradu. Šetači sada prilaze „Nataši“ s leđa, a spreda imaju priliku da je vide samo sa platoa, gde je na par metara još jedan spomenik, grb Bečeja u mozaiku rad nedavno preminulog Ištvana Časnjia.
V. Jankov