Zna se da se ništa ne zna
U političkom Berlinu se zna da se ništa ne zna o posledicama “bregzita” po Nemačku i Evropsku uniju, pa su samim tim i svi scenariji i mogući i neizvesni, kao i uloga kancelara Angele Merkel
(Od naše izveštačice iz Nemačke)
čiji je moto u novonastaloj situaciji, izgleda, “samo bez panike, molim”.
Šta je sve Merkelova u okrnjenoj EU? Krizni menadžer, dirigent pod čijom bi palicom Berlin mogao dobiti još moćniju ulogu, stožer za stvaranje nove evropske ideje, političarka u koju su sada uprte oči i onih koji bi da uđu i da izađu iz EU, krivac za odlazak Velike Britanije, osovina na evropskom ringišpilu gde su oni koji se voze od straha, uzbuđenja, a možda i radosti već zatvorili oči, čekajući da neko pritisne dugme i spusti ih na zemlju – ili samo kancelar najmoćnije zemlje EU, čiji se mandat završava sledeće godine?
Merkelovoj kod kuće, gde se već pojavljuje zahtev za referendumom po uzoru na Veliku Britaniju, izgleda ne cvetaju ruže i napadaju je i njeni koalicioni partneri i opozicija.
Desni populisti iz redova Alternative za Nemačku, partije kojoj je bolje što je Evropi gore, optužuju Merkelovu da je svojom politikom otvorenih vrata za izbeglice oterala Veliku Britaniju iz EU, a kamenje na nju bacaju i liberali, verni saveznici njenih demohrišćana u posleratnoj istoriji zemlje.
Jedan od najuticajnijih liberala Volfgang Kubicki, sa nemačkog severa, ocenio je “bregzit” danom evropske političke propasti Merkelove i prebacio joj da bi, u najmanju ruku, bilo više šansi da se Velika Britanija zadrži u EU, da je ona “potrošila samo pola energije” za promociju ostanka Londona u EU, od one koju je potrošila za smirivanje turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana.
“Mnogo toga se može zamisliti, ali jedna EU bez Velike Britanije i sa Turskom, preopteretila bi ljude u Evropi”, smatra ovaj političar liberala, partije kojoj je pečat dao bivši šef nemačke diplomatije, pokojni Hans-Ditrih Genšer.
Merkelovu nisu poštedeli ni iz njene sestrinske partije, bavarske Hrišćansko-socijalne unije na čelu sa moćnim Horstom Zehoferom, koji je mnogo puta kritički govorio o politici vlade prema izbeglicama, pa čak i pretio sudom ako se ne ograniči ulaz azilanata i izbeglih, ali i sopstvenom izbornom kampanjom na saveznim izborima 2017. godine.
Zehofer je u ovom momentu odbio da jasno podrži Merkelovu za njenu četvrtu kancelarsku kandidaturu u ime njihovih demohrišćana i rekao da do izbora ima još godinu dana, pa da zato ne može da odgovori na pitanje da li “bregzit” čini nužnom njenu kandidaturu.
Merkelovu napadaju i njeni koalicioni partneri, socijaldemokrate, odakle, za razliku od nje požuruju odlazak Velike Britanije i poručuju Britancima da neće biti razgovora o tome šta im EU može ponuditi, i tvrde, opet za razliku od nje, da je umesto gvozdene štednje, potrebno trošenje para na investicije.
Šta u međuvremenu radi Merkelova, koju su Amerikanci, prema Vikiliksu, nazvali “teflon” zato što ne dozvoljava da se problemi lepe za nju, najbolje, možda, opisuje moćni tabloid “Bild”, koji piše o njenom planu protiv “bregzitovskog haosa”, uz fotografiju sa sastanka troje evropskih lidera: nje, francuskog predsednika Fransoa Olanda i italijanskog premijera Matea Rencija. Merkelova, izgleda, ima plan koji bi mogao značiti da velike države-članice EU žele, kao i u krizi evra, da posle “bregzita” preuzmu komandu.
Ona je u Berlinu primila Olanda, Rencija i predsednika Evropskog saveta Donalda Tuska i prvi signali “misije novi start”, mogli bi, kako se ocenjuje, biti da Italija preuzima ulogu Velike Britanije, a Tusk postane produžena ruka “trojke” u Briselu.
Drugi deo njenog plana je sprečavanje da se ostalih 27 zemalja, članica EU, podele u svađalačke grupe, a jedan njen bliski saradnik je ovom tabloidu rekao da ona nastupa slično kao i u krizi evra i da želi prvo da vidi koji se sve scenariji mogu otvoriti, a zatim da donosi odluke.
- Veoma važno je da se svi “igrači” drže na okupu i da se ne signalizuje nikakva nesigurnost na tržištima i u politici - rekao je jedan njen neimenovani saradnik.
Važan deo njenog plana je, kako saznaje ovaj tabloid, da se za sada odustane od velikih “bravura”, koje među građanima i onako nemaju većinu.
Sama Merkelova je posle sastanka samo kratko rekla da Nemačka, Francuska i Italija žele zajednički da daju predloge, kako bi EU dali novi impuls i zajedno sa svojim gostima poručila Velikoj Britaniji da u procesu izlaska “ne gubi vreme”.
U Nemačkoj, gde do izbora ima još godinu dana, izgleda kao da je predizborna kampanja podstaknuta “bregzitom” već počela, a da su suprotne izjave članova vlade o istim pitanjima označile početak kraja vlade velike koalicije u Berlinu.
Merkelova u prepoznatljivom stilu – tehnokratski i bez puno emocija – govori o “bregzitu”, a o svojoj kancelarskoj kandidaturi za sada ćuti, dok iz redova socijaldemokrata, pominju najmanje četiri-pet imena političara, potencijalnih kancelarskih kandidata.
Da li će se Merkelova, koju sada napadaju u njeni politički istomišljenici i protivnici ponovo kandidovati za kancelara, otvoreno je pitanje. Dok jedni tvrde da je pre izbegličke krize i “bregzita” bilo jasno da će ona biti taj kandidat, drugi kažu da je, međutim, tek sada jasno da se ona mora kandidovati, kako bi EU i Nemačku ponovo stabilizovala i da bi sve drugo bila samo katastrofa.
Radmila Lalić
Zemlje zapadnog Balkana različitom brzinom u EU
Nemačka kancelarka Angela Merkel, povodom Samita o zapadnom Balkanu u ponedeljak u Parizu, koji je nastavak berlinskog procesa, ističe da zemlje regiona imaju ervopsku perspektivu koja je povezana sa očekivanjima šta moraju poboljšati u raznim oblastima. Ona je, u nedeljnoj video-poruci objavljenoj juče na sajtu nemačke vlade, rekla da vidi evropsku perspektivu različite brzine za zemlje zapadnog Balkana, navodeći da su Hrvatska i Slovenija već članice, da su druge započele pregovore, a da je Bosna i Hercegovina nedavno predala zahtev za članstvo. „Ti koraci su uvek povezani sa našim očekivanjima šta se mora poboljšati, posebno u vladavini prava“, naglasila je Merkel. Ona je podsetila da je Berlinski proces uspostavljen sa ciljem podsticanja međusobne saradnje u regionu, kao i približavanje zapadnog Balkana EU.