Biciklista Laslo Pavlik: Za deset godina prešao više od 450.000 kilometara
Iako se biciklizam u opštini Temerin ne može porediti sa uspesima ekipa i pojedinaca u boksu, džudou, rukometu, fudbalu, stonom tenisu i karateu - ovde se sa ponosom pamti učinak sportske legende, bicikliste Lasla Pavlika, državnog reprezentativaca, prvaka Jugoslavije, koji je za deset godina profesionalne karijere prešao više od 450 hiljada kilometara na biciklu.
Njegov otac Janoš Pavlik je u svoje vreme bio najmarkantnija ličnost vojvođanskog biciklizma. Prvi put je učestvovao na trkama još 1926. godine, a sa kraćim prekidima takmičio se skoro tri decenije. Krajem tridesetih godina prošlog veka na trci “Oko Mađarske” u jakoj konkurenciji osvojio je 17. mesto među pojedinicima i bio je najzaslužniji što je reprezentacija Jugoslavije bila bolje plasirana od Italije, Francuske i obe ekipe domaćina. Osvojio je 1937. prvenstvo Kraljevine Jugoslavije, a iste uspehe imao je i u FNRJ. Od bicikla se nije odvajao sve do 1994. godine.
-Divio sam se uspesima, rezultatima i neumornom radu mog oca kao vozača i kao trenera – kaže sin Laslo. - Bio sam aktivan sportista u SD Partizan u Temerinu. Verovali ili ne, više su mi se dopadali boks , rvanje i gimnastika, a eto otišao sam među bicikliste.
Janoš Pavlik je 1961. organizovao biciklističku školsku trku od Temerina do nadaljske raskrnice i nazad. Nagovorio je sina da učestvuje, on je pristao i pobedioi od tog trenutka je krenuo sa ozbiljnim treninzima. Kako nije imao premca u Temerinu i okolini Laslo Pavlik prelazi u BK Vojvodina i najavljuje sjajnu karijeru. Svaki dan biciklom je prelazio etapu od Temerina, Bečeja, Srbobrana do Novog Sada, a dobro se seća se i etapa treninga Temerin – Aranđelovac (u oba pravca 360 km), Temerin – Smederevo 300 km. Već 1963. na trci Kroz Jugoslaviju osvaja treće mesto.Prelaskom u beogradski Partizan do izražaja su došli njegovo umeće, snaga, talenat i upronost. U dresu Partizana osvojio je više titula prvaka Jugoslavije, kao njihov član postigao je zapažene uspehe i na međunarodnim trkama. Punih 10 godina (1962-1972) bio je član reprezentacije Jugoslavije, a broj pobeda i osvojenih trofeja ne može ni da nabroji, kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni.
Ističe da nije sve u trkama i pobedama, već u druženjima i brojnim prijateljstvima. Rado se seća prijatelja, klupskih i reprezentativnih drugova: Čubrića, Gazdića, Valenčića, Boldižara, Škerla, Bilića, Kuvelje, Sretenovića, Jožefa Šulca…
Laslo je 1972. godine, posle desetogodišnjeg uspešnog bavljenja biciklizmom, završio sa takmičnjeima i uz pomoć neumornog oca organizuje trke u Temerinu. Nekolicina Temerinaca je nastvailo putem Janoša i Lasla Pavlika: Jožef Varga mlađi, Ferenc Nađ, Đerđ Hevizi i drugi, kao biciklisti Vojvodine.
U osmoj je deceniju života, ali ovaj neobično mladoliki Temerinac se tokom proleća, leta i jeseni svakodnevno može videti na biciklu, koji mu je doneo sportsku slavu, popularnost, ali ne i materijalnu satisfakciju.
-Zamislite kako sam se lepo osećao kao mladić iz Temerina na pripremama u Kranjskoj Gori, Jahorini, Opatiji, Budimpešti, Alžiru, na domaćim i inostranim putevima, kada vas dočekuju i pozdravljaju devojke, obožavateljke, poklonici našeg sporta. Srećan sam što me drugovi iz reprezentacije i moji Temerinci ne zaboravljaju. Bio sam na proslavi rođendana mog velikog prijatelja Radoša Čubrića 2014. i tri godine kasnije, koji je na moju veliku žalost nakon toga preminuo. Svrstali su me u sportske legende, bio sam na brojnim takmičenjima, stekao mnogo prijatelja... Šta čovek više da poželi – pita Laslo Pavlik, penzioner koji se baš ne može pohvaliti zaradom od biciklizma, ali može uspešnom karijerom i divnim uspomenama.
Mile Milojević