Ima neka tajna veza
Posle poraza u utakmici 17. kola prošlog prvenstva u Superligi Srbije, koji su na svom terenu doživeli od Radnika iz Surdulice, fudbaleri Vojvodine dobili su
novog šefa stručnog štaba. Bilo je to 11. novembra 2015. godine, kada je na klupu crveno-belih seo dotadašnji trener Borca iz Čačka Nenad Lalatović. Prošla je, evo, puna godina od kada mladi stručnjak vodi računa o igri Novosađana i nije lako prisetiti se kada se neki trener zadržao na klupi Vojvodine više od 365 dana, s tendencijom da boravak na “Karađorđu” nastavi i na duži rok.
U novom milenijumu, zanimljiv je podatak, Vojvodinu je vodilo ukupno 27 trenera, ali su se jedino Milovan Rajevac i Zoran Milinković zadržali godinu dana na njenoj klupi. Rajevac je bio šef stručnog štaba od 17. avgusta 2006. do 17. septembra 2007. godine, dok je Milinković predvodio crveno-bele iz Srpske Atine od 27. maja 2010. do 30. maja 2011. godine.
Statistički podaci jasno govore o učinku 38-godišnjeg Nenada Lalatovića na klupi superligaša iz Novog Sada. Pod njegovim vođstvom, ekipa je do sada odigrala 47 zvaničnih utakmica - u kvalifikacijama za Ligu Evrope, domaćem prvenstvu i Kupu Srbije - i ostvarila 26 pobeda, 14 nerešenih i sedam izgubljenih utakmica.
Navijači Vojvodine, kao retko kada, stali su uz mladog trenera i njegov stručni štab, u kojem se nalaze Lalatovićevi ljudi od poverenja - pomoćnici Dragan Šarac i Vidak Bratić, kondicioni trener Aleksandar Janković, trener golmana Boris Nađ, odnosno medicinski deo ekipe, na čelu sa dr Borkom Vukosavom i fizioterapeutima Goranom Marijanom i Nemanjom Mijićem, kao i ekonomom Nemanjom Jotanovićem, odnosno sekretarom Draganom Vukićevićem.
U ovoj sezoni neretko se sa tribina čulo skandiranje “Lale, majstore, vodi nas do titule”, što jasno svedoči o poverenju u Lalatovića. Sigurno je da ono prija ovom treneru, ali ga još više obavezuje da i u narednom periodu njegova ekipa igra kvalitetan i lep fudbal i da se zadrži u trci za oba domaća trofeja. Naravno, to neće biti ni malo lako, ali nova uprava jasno je istakla najviše klupske ambicije, pa je ne mala obaveza pred timom i stručnim kadrom. U krajnjoj liniji, isticao je to i sam Lalatović u više navrata, osnovni cilj je da se Novosađani ponovo nađu u evropskoj konkurenciji, što klubu duge tradicije i slavne prošlosti svakako i pripada.
Posle boravka na klupi Srema iz Sremske Mitrovice, uslovno rečeno - pravu trenersku karijeru popularni Lale počeo je u Novom Sadu, u redovima prvoligaša Proletera. Karijeru je gradio u Voždovcu, Napretku, Crvenoj zvezdi i Borcu, sada ponovo ispisuje lepe stranice u svojoj biografiji i to opet u najvećem vojvođanskom gradu, ali na klupi Vojvodine, jednog od najstarijih klubova u Srbiji.
Na osnovu toga, čini se da postoji neka posebna, tajna veza između Nenada Lalatovića i Novog Sada. I, ponovo, pitanje koje zaokuplja pažnju navijača Voše moglo bi da se formuliše ovako: da li on može da dovede tim do nove, treće titule u klupskoj istoriji, ili “barem” do drugog trofeja u Kupu Srbije.
U svakom slučaju, Lalatović i novosadski superligaš ove sezone idu u dobrom smeru. Bude na njihovom putu i nezgodnih prepreka koje ih za trenutak zaustave, ali je važnije to što se veoma brzo podižu i nastavljaju ka cilju koji pred sobom imaju. Kontinuitet u radu je kod trenera izuzetno važan, kao i podrška koju imaju od igrača, uprave, ali i navijača. Utisak je da je ove “postulate” Nenad Lalatović obezbedio svojim dosadašnjim radom i da su mu sada širom otvorena vrata na putu ka novim uspesima. Da li je ovo tačno, odnosno dokle će mladog stručnjaka, njegove saradnike i ekipu koju vode to dovesti, najbolje će pokazati vreme koje je pred nama.
A. Predojević