Profesor dr Marko Stojanović zadovoljan pripremom igrača Vojvodine
Nema fudbalskog činioca pred početak prvenstvene trke koji kratak odmor između dveju sezona nije označio kao otežavajuću okolonost optimalnim pripremama za višemesečnu takmičarsku trku.
Kako i do koje granice opteretiti igrače, a da kao posledicu ne izazovu zamor, odnosno pretreniranost, koju mnogi prepoznaju kao modernu bolest novog milenijuma? Posle priprema u slovenačkom Pohorju redom svi fudbaleri Vojvodine saglasni su u oceni da ih je umor sustigao tek kada su završili trening.
Posle trodnevnog odmora, međutim, svi do jednoga javili su se na prozivku trenera Milana Rastavca da raspoloženi i orni za rad nastave u bazi u Veterniku.
-Jako je važan pripremni period, jer to je temelj na kome se bazira cela sezona – ceni kondicioni trener profesor dr Marko Stojanović. - Imali smo zgusnut kalendar treninga i utakmica, malo vremena zbog kratke pauze i ranijeg početka prvenstva. Uprkos svemu, zadovoljan sam obimom i kvalitetom posla, kada pričamo o kondicionom aspektu. Stavili smo akcenat na ono što je tendencija savremenog fudbala, pre svega nivo snage, eksplozivnosti, brzine i hitrosti i to je nešto na čemu smo svakodnevno radili.
Svi fudbaleri Vojvodine, sa članovima stručnog štaba, biće večeras, od 21 čas, ispred Vladičanskog dvora, u centru Novog Sada. Tradicionalno druženje sa navijačima uoči nove sezone, uz mogućnost fotografisanja i razgovora sa igračima, biće oplemenjeno podelom ulaznica za premijernu prvenstvenu utakmicu sa Napretkom na „Karađorđu.
Pravilnim formiranjem i usklađivanjem treninga sistem postaje efikasniji, tako da igrač i trener rade na tome da se uz manji napor postižu bolji rezultati. U Vojvodini je dosta novih igrača, među starosedeocima uočljive su razlike u godinama, fizičkoj pripremljenosti, različitim sklonostima...
- Testirali smo sve igrače, to je standardna procedura – nastavlja Stojanović. - Imamo dvojicu kondicionih trenera Sašu Semeredija i Aleksandra Jankovića koji su godinama tu i oni praktično poznaju veći broj momaka i već imaju jasne stavove o njihovom psiho-fizičkom stanju. Zato nama nije bio veliki problem da napravimo, ne mogu da kažem individualni program treninga, to bi bilo dosta neskromno, ali uspeli smo da homogenizujemo igrače u dve ili tri grupe, po fizičkoj spremnosti, po onome što bi trebalo da učine na treninu i tako smo programirali opterećenja. Apsolutno sam zadovoljan rezultatima.
Bez preterivanja, privilegiju je predstavljala mogućnost četvorice novinara iz Novog Sada da prisustvuju treninzima u Sloveniji. Svako je imao svoj motiv i svoj način izveštavanja, ali zajednički imenilac svih naslova prepoznali smo u spremnosti svih igrača Vojvodine da, kao jedan, odgovore na sve zahteve trenera.
- Izuzetno sam prijatno iznenađen ekipom – saglasan je i uvaženi naučnik. - Ne mogu da kažem da je neko od naših igrača na nivou reprezentativaca, ali mogu nešto drugo da kažem: kao ekipa su izvanredni! U dosta sam klubova radio, u reprezentaciji takođe, ali ovako dobra, homogena grupa retko gde se sreće. Svi, od početka treninga, do njegovog završetka, rade puni entuzijazma. Bio bih zadovoljan i srećan da tako izgledamo i u utakmicama koje slede.
Tekst i foto: L. Bakmaz
Rastavac kao motiv
Studenti profesora Stojanovića uspešni su kondicioni treneri u mnogim srpskim profesionalnim klubovima. Sam Stojanović radio je u prestižnim klubovima s obe strane državne granice. I u srpskoj reprezentaciji bio je uvaženi član stručnog štaba. Uprkos privlačnim ponudama iz inostranstva, opredelio se i prihvatio ponudu FK Vojvodina. Logično, nametnulo se pitanje, kojim se motivom rukovodio?
- Mima Rastavac – odgovorio je kao iz topa.