Verom u sebe i intuicijom do uspeha
– Motivacija kod mladih je opala, više ni u čemu ne vide smisao, a ništa se po tom pitanju ne radi – objasnio je član tima Novosadske unije srednjoškolaca (NUS),
koja je nedavno organizovala motivacionu konferenciju „Vreme kada stvaramo”, namenjenu prvenstveno srednjoškolcima Igor Gašparić.
Šestoro govornika – fotograf Ivana Pejak, najuspešniji savate-bokser u Srbiji Goran Bajšanski, video-mejker Luka Rusovac, pokretač akcije „Čepom do osmeha” Vanja Petković, glumac Lazar Jovanov i studentkinja slikarstva Dejana Bačko – predstavilo je svoje životne priče, kako su stigli do uspeha, šta je neophodno na putu ka tome. Međutim, amfiteatar Visoke škole strukovnih studija za obrazovanje vaspitača (Petra Drapšina 8) bio je gotovo prazan. Razlog tome je, kako kaže Gašparić, što škole nisu preterano raspoložene za saradnju i nisu htele da puste đake na konferenciju.
Svako od prisutnih ima svojstven put do ostvarenja svojih snova. Nikome nije bilo lako, nailazili su na razne prepreke, ali uprkos tome, niko od njih još uvek ne odustaje od napredovanja, usavršavanja, a u svom radu i rezultatima pronalaze i zadovoljstvo. - Nebitno šta da radite, važno je da pronađete strast u tome – rekao je Luka Rusovac, koji je oduvek želeo da se izražava kroz sliku i snimanje, a zahvaljujući svojoj upornosti, dva puta zaredom je osvojio treće mesto kod National Geographic Juniora za fotografije koje je napravio, a publici je poznatiji zahvaljujući video-spotu koji je snimio s Novosađanima uz pesmu Farela Vilijamsa „Happy”.
– Mnogo puta nisam imao buyet već samo dobru volju. A nekada je dobro da vam ne bude baš sve omogućeno, tada se više trudite - jasan je Rusovac.
Kada je reč o takvoj umetnosti, kako je rekla maturantkinja Gimnazije „Svetozar Marković” Ivana Pejak, najbolja fotografija nastaje kada se oseti potreba za radom, kada postoji neka ideja, a ne kada se forsira. Takođe, ona smatra da oprema nije najvažnija i da svako treba da izvlači najbolje iz onog što mu je na raspolaganju.
– Neki lični projekti su najbolje ispali jer su došli iz srca – objašnjava Ivana, koju najviše zanima portretna fotografija, što se na konferenciji i moglo primetiti gledajući njene radove iz različitih opusa. – Nikad ne treba odustajati. Uvek treba težiti ka višem i boljem, ali ne ka savršenstvu jer ono ne postoji. I, ako ne osvojimo svet iz prve, nije kraj, treba ići dalje, pokušavati ponovo. Kada zamislim kako da nešto uradim, ako uspe – uspe, ako ne, ispašće još bolje.
„Svaki šampion je nekada bio samo običan takmičar koji je odbio da odustane”, osnovni je motiv svetskog vicešampiona u savate-boksu Gorana Bajšanskog. Iako je kao tinejdžer bio poprilično gojazan, antitalentovan, kako kaže, mnogi su ga spoticali pa je čak i čunj uspeo da mu otme loptu, nikad nije odustajao. Tako je i osvojio sve što se moglo osvojiti u disciplini kojom se bavi, ima porodicu, zadovoljan je poslom i – srećan je. Pri tom, svojim sugrađanima je daleko poznatiji kao humanitarac i predsednik Udruženja građana „Novi Sad”.
– Roditelji mi nisu dozvoljavali da treniram savate, pa sam ih lagao da idem na treninge odbojke da bih postigao životni cilj – ispričao je Bajšanski.
Medijsku pažnju koju je ostvario putem sporta, preusmerio je na humanitarni rad i pomaganje deci i ugroženim porodicama.
– Sreća i ono što se oseti kada nekome pomognete ne može se prepričati, mora se doživeti – kaže Bajšanski. – To je kada uradite dobro delo, ali ne za sebe, već za nekog drugog. Uvek morate verovati u sebe i raditi ono što volite. Velika je razlika u tome da li sanjate svoj život, ili živite svoj san.
Uprkos direktnim spoticanjima, mlada slikarka Dejana Bačko, koja je poznata po tome što slika nogom jer nema ruke, uspela je u svojoj želji da studira na Akademiji. Kaže da je uspela u inat svima, kao i da bez borbe nema ničega. Tome u prilog ide i njen cilj da ove godine istrči najduži Fruškogorski maraton od 111 kilometara.
Važnu životnu lekciju – da se uvek treba truditi i raditi na ostvarenju svih svojih ciljeva, glumac Lazar Jovanov naučio je od različitih ljudi, u različitim institucijama do kojih je došao principom „ko zna zašto je to dobro”. U njegovom slučaju, ispostavilo se da je svaki korak zaista bio dobar, čak i neophodan, za sledeći, koji mu je doneo još više uspeha.
– Treba slušati intuiciju i kreativno se izražavati, kao i mukotrpno i kontinuirano raditi na svojim talentima – jedino tako čovek može sve – objasnio je Jovanov.
L. Radlovački
Osmehom do cilja
Vanja Petković je oduvek želela da se bavi očuvanjem ekološke sredine, ali i decom. Tako je došla na ideju da, zajedno sa svojim suprugom Borišom, pokrene akciju „Čepom do osmeha”, u okviru koje su, za tri godine, pomogli, odnosno, obezbedili odgovarajuće sprave za desetoro dece s nekim smetnjama u razvoju. Ona zaključuje da je uvek važno držati se ciljeva, čak i kada dođe do pada, jer uvek znaju da će na kraju nekome ipak doneti osmeh.