Varoški spomenar: Pekinška patka
Šesti razred osnovne škole, period kada počinju da tresu tinejdžerske bube, dočekao me je u 1978. godini, kada sam i čuo za “pank”. Društvo iz OŠ “Petefi Šandor” okupljeno
oko tada, bez sumnje, najmlađeg pank benda u SFRJ - “Crkveni pacovi” je nešto što ću pamtiti do kraja života, a još je lepše to što se sa većim delom te ekipe intenzivno družim i danas. Nažalost, jedan od nas, a meni svakako najdraži, Mladen Sivački, preminuo je pre pet godina.
Tim “Crkvenim pacovima” idoli su svakako bili stariji pankeri iz benda “Pekinška patka” (Čonta, Srele, Cila, Srba, a potom Bora i Brča) sa kojima su povremeno delili binu. Nedavno je Komisija za nazive delova naseljenih mesta i javnih službi usvojila na sednici predlog odborničke grupe DSS, koju treba da potvrdi Skupština grada, da prolaz koji povezuje Poštansku i Jevrejsku ulicu, a nalazi se kod nekadašnje robne kuće “Nork” i bioskopa Jadran, dobije naziv po grupi “Pekinška patka”. Naime, RTV je 1979. godine početkom leta snimio petnaestominutni film o bendu koji je svirao u jednom od izloga na oduševljenje manjeg, a zaprepašćenje većeg dela publike.
Dugo je taj video-zapis čučao negde u bunkeru kao “neprimeren”, ali je kasnije, u delovima, počeo stidljivo da se pojavljuje na TV ekranima. Ono što mene posebno vezuje za ovu priču je podatak da sam za događaj u “Norkovom” izlogu čuo od majke pomenutog drugara Mladena, ali sam na poprište stigao na samom njegovom kraju.
Mom razočaranju nije bilo kraja, ali sam, ipak, pokupio deo te uzavrele atmosfere. Tokom 1979. i delom 1980. godine na istom mestu, otprilike tu gde se danas nalazi fontana, okupljali su se i novosadski pankeri različitih generacija. Subkultura koja je tada pelcovana u našem gradu, sa manje ili više naglašenim periodima, na moje zadovoljstvo traje i danas, a svakako da treba pomenuti da će čitava 2016. godina u svetu proteći u znaku obeležavanja 40 godina od pojave pank-roka.
S. Savić