Sve više mladih bez doma i utočišta
Prihvatilište i Prihvatna stanica s dnevnim boravkom, pri Gerontološkom centru „Novi Sad”, s dolaskom hladnijih dana postaju sve popunjeniji. Od 7 do 19 časova tokom radnih dana,
odnosno do 18 sati vikendom, oko 30 korisnika svakodnevno dolazi u prostoriju na Bulevar kralja Petra Prvog 28c, da se ugreje, istušira i pojede svoje sledovanje – dva sendviča i šolju čaja. Ipak, najveći problem, osim nedostatka prostora, jeste što sve više ima mladih kojima je takva vrsta pomoći neophodna.
– Ranije je među beskućnicima bilo uglavnom starijih ljudi – uočava socijalna radnica Prihvatne stanice Nevena Živanov, navodeći da se broj ne menja u odnosu na prethodne godine. – Sada je trend da sve više ima mladih, zavisnika od droge, alkohola, onih koji se vode kao psihijatrijski slučajevi, osoba koje su ostale bez posla, izgubile kuću i ostale na ulici.
Iako korisnicima socijalni radnici pomažu da pribave neophodne papire, i dalje bar 50 odsto njih nema lična dokumenta. Nalaze se u sistemu Centra za socijalni rad i lokalne policije te tako uspeju da potvrde da žive na teritoriji Novog Sada, budući da samo pod tim uslovom mogu biti korisnici usluga Gerontološkog centra i CSR-a.
– Korisnik sam od pre dva meseca, sticajem okolnosti zbog loših stambenih uslova – kaže N. N. – Centar za socijalni rad mi je sve omogućio, a u krajnjem
slučaju, i takozvani kontejner će mi biti na raspolaganju, ako mi bude trebalo prenoćište.
Tokom naše posete održano je jedno od predavanja u okviru programa podrške za beskućnike, koji finansira Pokrajinski sekretarijat za socijalnu politiku, demografiju i ravnopravnost polova. Učeći o veštinama komuniciranja i slušanja, korisnici treba da se osposobe za samostalniji život, kao i izlazak iz stanja beskućništva.
– Korisnici su zainteresovani, dosta njih učestvuje na grupnim sastancima i dosta su aktivni – kaže predavač i socijalni radnik Miloš Kostić. – Zamišljeno je da se priča o opštim životnim temama i problemima, kako kvalitetno komunicirati, rešavati konfliktne ili krizne
situacije, kako pokazivati poštovanje, empatiju i toleranciju. Mogu da kažem da je efekat donekle postignut, ali uvek može bolje i više. Ono što najpre možemo da primetimo je da se u nekoj meri smanjilo njihovo negativno ponašanje jer su počeli da preispituju svoje odluke.
N. N. je prvi put prisustvovao predavanju i kaže da mu izuzetno znači, iako je nekim delom sve to proživeo u životu. Smatra da je dobro učiti o veštinama komuniciranja i slušanja jer mnogo može pomoći ljudima.
– O problemu treba pričati, ali šta se dešava? Kada nekom ispričate problem, odmah se primeti da li to njega interesuje ili ne. A može doći do nepoverenja i lošijih ljudskih odnosa – navodi sagovornik, primećujući veliku nepravdu u našem društvu, koja se u njegovom životu odražava tako što nema bliske prijatelje ni porodicu. – Znate kako kažu? Kad te vide na vratima, odmah pomisle koliko ćeš im pojesti i popiti, i misle da si samo zbog toga došao. Zvuči neverovatno, ali je živa istina. Jer, kad odeš kod siromaha, ti se najedeš i napiješ, a kod onog koji ima i samo dva dinara više u džepu, nemoj se nadati ničemu dobrom.
Da bi beskućnici predstojeću zimu proveli još lepše i bezbednije, socijalna radnica Nevena Živanov apeluje na sve sugrađane da doniraju topliju garderobu, obuću i donji veš, koji im najviše manjka.
L. Radlovački