Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

KREATIVNI I ZDRAVI ZALOGAJI U NOVOSADSKIM LOKALIMA Od australijskih pita do palačinaka bez šećera

12.11.2023. 10:38 11:16
Piše:
Izvor: Privatna arhiva

Naš grad vrvi od novopečenih lokala, a među njima ima i onih sa specifičnim proizvodima i istim takvim pričama samih vlasnika, koji su se upustili u vode maloprodaje.

U „Gluten morgenu”, ušuškanom u Stražilovskoj ulici, mušterije kafu mogu popiti unutra ili, tokom toplijih dana, u baštici i poslužiti se proizvodima bez glutena, aditiva i dodatih šećera. Na meniju su peciva, kolači, palačinke, gomboce i torte, pice, potaži, špagete, ali i neki zapakovani proizvodi, poput pahuljica. Iako „Gluten morgen” postoji tek četiri godine, vlasnica Branislava Krcunović je u biznis ušla još 2012, a nakon zatvaranja dva lokala, treći se ipak održao u životu. Posao je, dodaje, izuzetno težak, ali voli da komunicira sa ljudima, te još uvek ima snage i volje. Tome su doprineli prijatelji i porodica, koji su joj bili najveća podrška na tom putovanju.

– U svaku poru bezglutenske ishrane ušla sam silom prilika, kada su mi 2009. godine dijagnostikovali celijakiju – objašnjava vlasnica. – Želeći da spojim lepo i korisno, krenula sam u ovaj posao, koji je, pre bih rekla, lično zadovoljstvo nego biznis. Da budem iskrena, sirovine su skupe i ljudi se nerado upuštaju u proizvodnju, a samo bezglutensko brašno košta od 500 do 800 dinara po kilogramu. Sama od zrna sve radim. Ovo nam je maloprodaja, a imamo i proizvodnju prema Veterniku, kao i dva mlina za pirinač i heljdu od kojih pravimo miks, koji se potom zamrzava u komori.

Porodični biznis je i „Zdravorazum” kod okretnice autobuske linije 6 na Podbari. Vlasniku, 23-godišnjem Naitiju Poljaku su najbliži, kako finansijski, tako i kao radna snaga, pomogli da, nakon deset meseci rada od kuće, konačno otvori svoj lokal. Trenutno posluje sa ocem, ali je, kako kaže, i budući kum od početka bio uz njega, uprkos neizvesnostima.

– Ova cela priča je započeta nakon što sam zbog stomačnih tegoba prešao sa brze hrane na domaću i zdravu – objašnjava Poljak. – Kada me je prosto mrzelo da sam nešto pripremam, shvatio sam da u našem gradu postoji samo nekoliko fud barova koji pripremaju zdravu hranu, ali ni oni nisu bili transparentni u pogledu načina pripreme i sastojaka.

Budući da je uz promenu ishrane u Naitijevom životu usledilo i mnogo rada na sebi, želeo je da ime njegovog lokala ne podseća isključivo na hranu, nego da bude upečatljivo i da odaje celu priču: da je zdrav razum ipak ono što je najbitnije sačuvati. Kako kaže, za sve proizvode koristi se celovita žitarica, koja se blenda i od nje pravi miks, a sastojci, sem orašastih plodova, prvo moraju da prođu kroz proces prečišćavanja ozonizatorom. Kao zaslađivače koristi urme, steviju i eritritol, dok slaniši sadrže neku mahunarku, kao izvor proteina, umesto mesa. Kupci najviše uživaju u Naitijevim palačinkama, koje su i njemu omiljene od svega što ima u ponudi.

– Iako smo se skoro otvorili, već imamo stalne mušterije i brend počinje da bude prepoznatljiv. Trudimo se da pružimo lepu energiju ljudima i oni to prepoznaju – kazao je Poljak.

Lepa energija porodičnog biznisa privlači mušterije i u drugi kraj grada, u Ulicu Ilije Birčanina, gde u lokalu „Kangaroo” po pristupačnim cenama mogu naći pite i peciva spremljene po australijskim receptima, budući da je vlasnik Miroslav Jerković odrastao u predgrađu Melburna. Od samog početka, kaže Jerković, sva hrana je bez aditiva, jer pravi male količine i smatra da za takvim preparatima nema potrebe. U međuvremenu je dodao i svoje recepte, te pored tartova i pita sa mesom i jabukom, pravi i poslastice sa sezonskim voćem: jagodom, kajsijom, bundevom, šljivom, pa čak i sa bananom, a poseban specijalitet su one sa čokoladom.

– Ima već devet godina otkako sam otvorio lokal, samo slabo ide, a sam radim, nisam imao sredstva da širim posao – objasnio je vlasnik, dodajući da su mu ćerke pomagale dok su mogle, ali ga stalno nešto „vuče nazad”, a tu je i neprometna lokacija za ovu vrstu delatnosti. On je takođe pojasnio da je većina njegovih mušterija stalna, jer ko proba, taj se uvek i vrati. U poslednje vreme u „Kangaroo”-u jedu i školarci, a kako kaže, dolaze često i Rusi.

– Cene ne dižem već godinama, pita sa mesom je bila i ostala 200 dinara, uprkos inflaciji – kaže Miroslav Jerković.

N. Šolaja

Autor:
Pošaljite komentar