Iz istorije grada: Razvoj najstarijeg novosadskog bulevara
– Bulevar Mihajla Pupina, najstariji gradski bulevar i prava galerija moderne arhitekture, prostire se od Petrovaradinskog mosta do Jevrejske ulice, a menjao je ime nekoliko puta, pa se u skladu sa epohama, prvo zvao Bulevar Kraljice Marije, potom Bulevar Maršala Tita, da bi na kraju poneo ime jednog od najvećih naučnika – tako priču o Bulevaru Mihajla Pupina započinje za „Dnevnik“ turistički vodič Vesna Vukojev.
Ovaj bulevar nastaje iz ideje da se spoji dunavska obala sa centrom, te se, kako priča Vesna Vukojev, početkom prošlog veka počinje sa nasipanjem močvarnog zemljišta.
– Bulevar Mihajla Pupina mogao bi poneti i naziv Bulevar velikana, jer su stvaraoci modernog Novog Sada arhitekte poput Dragiše Brašovana, Đorđa Tabakovića, Milana Sekulića, Lazara Dunđerskog, Danila Kaćanskog i drugih koji su ovde ostavili svoja najreprezentativnija dela – objašnjava Vesna Vukojev. – Na početku prvog novosadskog bulevara, uz Dunav, svojim monumentalnim izgledom dominira palata direkcije kanal Dunav-Tisa-Dunav, a ideja da se neravni prostor zaokruži u jednu celinu koja obuhvata gotovo čitav kvart potekla je od Rudolfa Štesela 1908. godine.
Gradnja zdanja izvedena je u periodu od 1949. do 1954. godine po projektima arhitekte Branislava Ristića, a kako naša sagovornica dalje govori, odmah do nje, na ulazu u Dunavski park smešta se Dom zdravlja, jedna od od prvih građevina podignuta na tadašnjem Bulevaru kraljice Marije 1923. godine.
– Ova zgrada, po projektu ruskog arhitekte Jurija Nikolajevića Šretera, bila inspirasana zdanjem Senata i Sinoda u Sankt Petersburgu – otkriva Vukojev. – Skrivene dragulje arhitekture ćete pronaći i u Ulici Ive Lole Ribara, gde se nalazi zgrada Učiteljskog doma građena za potrebe Doma Jugoslovenskog učiteljskog udruženja 1936. godine, podignuta po projektu arhitekte Danila Kaćanskog.
Kako naša sagovornica dalje priča, dve godine kasnije preko puta nje niče je slična ugaona poslovno-stambena zgrada Doma penzionog fonda opštinskih činovnika koja je delo arhitekte Vlajka Jančića, a na kraju ove ulice nalazi se zgrada Muzeja savremene umetnosti koja je podignuta 1959. godine po projektu arhitekte Ive Vitića, a građena je za potrebe Muzeja Socijalističke revolucije.
– Na levoj strani Bulevara Mihajla Pupina može se uživati u delima oca moderne arhitekture na ovim prostorima Dragiše Brašovana, a tri arhitekonska bisera prikazuju tri faze u njegovom stvaralaštvu – govori Vukojev. – Gradnja zgrade Radničke komore započeta je 1929. godine, a objekat je dograđen devet godina kasnije, po projektu arhitekte Đorđa Tabakovića i time je dobio svoj konačan izgled.
Ova zgrada je i danas prepoznatljiva po svom dimničnom izgledu u vidu stepenastih linija od crvene opeke i betonskih površina, navodi Vesna Vukojev i ističe da je skulptura „Radnik“ delo je čuvenog vajara Tome Roksandića, autora skupltura „Igrali se konji vrani“ koje se nalaze ispred ulaza u Narodnu skupštinu Srbije u Beogradu. – Posle Drugog svetskog rata nova vlast odlučila je da nastavi sa razvojem Bulevara u pravcu Jevrejske ulice i Ulice Jovana Subotića, pa on dobija i ime Bulevar Maršala Tita, a za potrebe završetka bulevara odlučeno je da bude srušena Jermenska crkva, kao i da se novim građevinama zatvori glavni prilaz Trgu Galerija – govori Vukojev. – Zgrada pošte, koja je podignuta 1963. godine, zaokružila je stvaralaštvo Dragiše Brašovana u Novom Sadu, a grad je time dobio svoja prepoznatljiva obeležja.
Na uglu Bulevara Mihajla Pupina sa Ulicom Modene, smeštena je zgrada Doma novosadske trgovačke omladine, koja je delo arhitekte Đorđa Tabakovića, priča naša sagvornica. Građena od 1931. do 1945 godine, a deo ovog kvarta ka Dunavskom parku krasi još jedno Tabakovićevo delo – zgrada u koju je smešten Crveni krst, dok se između ova dva zdanja nalaze „zgrade-spomenici“ novosadske moderne stambene arhitekture iz međuratnog perioda, prepoznatljive po tome što se tu nalaze jedna od najstarijih gradskih poslastičarnica „Carigrad“, turistička agencija „Kompas“ , „Mala Pošta“, umetničke galerije i antikvarnica, a u Ulici Ignjata Pavlasa nalaz se „Sokolski dom“ iz 1935. godine, još jedno Tabakovićevo delo.
U saradnji sa Udruženjem turističkih vodiča Novog Sada, list „Dnevnik“ će objavljivati priče i zanimljive anegdote o istoriji i arhitekturi grada, znamenitim ljudima, gastronomiji, kao i skrivenim ili zaboravljenim predelima koji krase Srpsku Atinu.
– Kapitalno delo Dragiše Brašovana predstavlja zgrada Banovine u Novom Sadu, poznatija kao Izvršno veće AP Vojvodine – priča Vesna Vukojev. – Najveća građevina u Kraljevini Jugoslaviji građena je pred sam početak Drugog svetskog rata, od 1936. do 1940. godine.
Kako turistički vodič Vukojev navodi, ova velelpna građevina potkovičaste osnove, duga je 185 metara, a široka 44, dok se iznad zgrade visine 20 metara uzdiže toranj dug 42 metra. Unutrašnjost je podeljena na 569 prostorija i četiri dvorišta, a zdanje koje podseća na parobrod, zablistalo je oblogama od bračkog mermera, dok su stepenište i centralni hol ukrašeni kamenom iz Karare. Banski dvor pridodat je 1940. godine, dalje otkriva Vesna Vukojev, čime je završena izgrdnja kompleksa, a uspostavljanje banovinske uprave i premeštanje političkog i trgovačkog centra u Novi Sad bilo je nov zamajac razvoju grada, dok u okolini Banovine niču zgrade i privatne vile za potrebe administracije koje i danas plene svojom lepotom.
D. Andulajević