SRBI KOJI SU GODINAMA ŽIVELI VAN DOMOVINE OTKRILI "Porodicu bih jedino ovde stvarao" Evo šta im je nedostajalo, a šta im odgovara OVO IM SMETA U SRBIJI
Vratiti se u domovinu nakon dugog života u inostranstvu je izazov sa kojim se suočavaju mnogi Srbi koji su decenije proveli van granica Srbije.
Iako im je život u drugim zemljama pružio stabilnost, karijere i porodice, mnogi priznaju, kako prenosi Blic, da im je pitanje "kako bi mi bilo kod kuće" često na pameti.
Ovako nešto pita se i jedan Srbin (35) koji od svoje 16. godine živi u Italiji. U svojoj anonimnoj objavi na Reditu otkrio je da ga, iako je uspeo je da stvori porodični život i izgradi stabilnost za sebe i svoje najbliže, pitanje o povratku u domovinu i dalje proganja. Zato je upitao one koji su se vratili iz inostranstva, da li su se ili nisu pokajali.
"Ima li ovde ljudi koji su se vratili iz inostranstva da žive u Srbiju? Interesuje me vaše iskustvo sa svima tim.
Sa 16 sam došao u Italiji.. završio školu, oženio i ostvario kao roditelj.. Radio, stvarao.. u 35. i dalje imam taj osećaj i uvek se mučim istom pitanjima. 'Kako bi mi bilo tamo'?", napisao je on.
"Zadovoljni smo što smo baš u Srbiji"
U komentarima usledili su različita iskustva. Najpre su se javili oni koju su se vratili i koji smatraju da su učinili pravu stvar.
"Vratili se u Srbiju 2002. Muž je živeo i u Švedskoj, pobegao glavom bez obzira, još onda mu je bilo prilično jasno na šta će to da izađe. Nama je sad finansijski odlično ali smo dosta i radili evo sad već decenijama. Zadovoljni smo što smo baš u Srbiji, imali smo i neke druge opcije. Nisam nikakav rodoljub, ali mi je bitno da ne budem građanin drugog reda ili stranac, posebno sad kad je krenulo ovo opšte ludilo po Zapadu. Imali smo i muž i ja puno projekata po inostranstvu, išli ovamo - onamo na po šest meseci do godinu dana. Nismo nigde nešto bili preterano impresionirani, a u većini slučajeva po Evropi nam se baš nije svidelo. Posle Johanesburga u Južnoj Africi, u Srbiji je bezbednost na prvom mestu pa deset mesta prazno", napisala je jedna Srpkinja.
Druga je otkrila iskustvo svog rođaka:
"Moj brat od tetke. Rodio se u Francuskoj, završio školu tamo, zaposlio se i sa 30 godina odlučio da više ne može da živi tim 'robotskim životom' (njegove reči, samo prenosim) i tako je došao u Srbiju. Skoro smo baš pričali i pitam ga da li se pokajao i kaže da nije".
"Porodicu bih jedino stvarao u Srbiji"
Srbin koji je godinama živeo u Pekingu, otkrio je zašto se on vratio.
"Živeo u Pekingu od 2015. do sredine prošle godine, skoro pa deceniju. Sistem savršen, standard odličan, nisu daleko od pčelinjeg društva. Sve može, sve imaš, samo ne upiri prstom u državu. Narod generalno sto*a (a gde pa nije), čast retkim i usamljenim pojedincima koji su se kao takvi lako izdigli.. Došao ovde jer mi je sa mojim ljudima lakše, znam ih k'o zlu paru. Novac me ne zanima ništa više nego za osnovne potrebe. Porodicu bih jedino stvarao ovde. Ovde mi je sad odlično, i dalje se privikavam iako sam svojevoljno odsečen od svih društvenih tekovina. Zove me Kina nazad skoro svakodnevno ali ne pada mi na pamet, iako mi zaista nedostaje u nekim sferama", napisao je on pa dodao jedan koristan savet:
"Za one koji se dvoume da li ići preko ili ostati imam da poručim samo ovo: obavezno idi, probaj, izgustiraj, nauči, poveži se, pusti koren i pipke ali ne zaboravi da zalivaš svoj rodni. Ako ti se, pak, priželi nazad, a ti se vrati, ceo svet je na pola dana-dan leta. Neko nikad svoje selo napustio nije, a nekoga svoje selo nikad napustilo nije. Velika razlika, i dvosmislena. Shvati život više kao priliku i dobitak na lutriji a manje kao moranje, guranje, stres, loženje nekim uspehom zarad ličnog osećaja vrednosti ili manjka istog".
"Opasno sam se ... što sam se vratio"
Ipak, da nisu svi imali pozitivno iskustvo nakon što su se vratili u Srbiju pokazuje komentar Srbina koji je živeo u Americi, na Kipru i u Holandiji.
"Živeo u Americi- zaključio da mi se ne sviđa koncept života tamo - vratio se. Nije mi žao što sam se vratio, 25 godina kasnije sa ovim znanjem opet bi se vratio. Živeo par meseci u Amsterdamu - vratio se, mnogo mi se nije svidelo, neki drugi grad možda, Amsterdam je po meni do dobar za turizam, nije za život... sa ovim sada znanjem - probao bi neki drugi grad.
Živeo sam i na Kipru - vratio se jer mi tamo bilo mnogo vruće, plus su krenule promene u Srbiji na bolje, mislio sam aj' se vratim da pomognem, krenulo na bolje, zvali me da vodim ogromnu UK firmu... Bio sam ubeđen da ako za mesec dana zarađujem godišnju prosečnu srpsku platu mora da mi bude do jaja - ali sam se zaje*ao neviđeno, ubio bih sebe koliko sam se zaje*ao što sam se vratio. Ovde može da ti bude dobro samo ako si go*no od čoveka, nebitno je koliko para zarađuješ. Sad radim na tome da deci obezbedim papire da mogu da odu kada završe osnovnu, tako da, iz moje perspektive, na pitanje 'kako je tamo' imaš odgovor - nije dobro!", napisao je on.