BULUT, AMIDŽIĆ, DELIBAŠIĆ, DUNĐERSKI... OVA SRPSKA PREZIMENA SU ZAPRAVO TURSKA Profesorka otkrila koja su, a ovo su i njihova značenja
Koliko smo se asimilovali sa Turcima, njihovom kulturom, običajima i jezikom jasno je i danas kada dublje prodremo u poreklo određenih reči, naših navika, načina ponašanja, hrane i pića koje konzumiramo.
Obraćamo pažnju i na imena - da li su izvorno naša ili smo koren reči pozajmili od Turaka. Ipak, čim čujemo da se prezime završava na -ić, njegovo poreklo ne dovodimo u pitanje, već verujemo da je izvorno srpsko. Međutim, varamo se. Mnoga prezimena su nam u amanet ostavljena za vreme okupacije Osmanlija i imaju određeno značenje - kog nismo svesni
Da li znate šta izvorno znači vaše prezime? Možda je turcizam koji upućuje na poreklo, zanimanje ili telesnu osobinu nekog vašeg pretka. Raspitajte se, sve ima svoju priču. Nemojte biti sasvim sigurni da je vaše prezime čisto srpsko. Ipak nas je Turska skoro četiri veka držala pod svojom upravom.
Mirjana Teodosijević, univerziteski profesor turskog jezika i književnosti, i autorka nekoliko turskih rečnika, za "Sandžak.rs" navela je neka vrlo popularna prezimena u Srbiji za koja nismo znali da u osnovi imaju tursko poreklo i značenje, iako su pojedina prilagođena našoj tradiciji dodavanjem sufiksa -ić.
Na listi više od 20 prezimena
"Sigurno i vi poznajete nekoga čije je prezime izvedeno od turcizma", pitala je čitaoce profesorka Teodosijević, pa nabrojala određena i objasnila šta znače u prevodu: Abrašević (čovek pegavog lica), Amidžić (stric), Barjaktarević ili Bajraktarević (zastavnik), Borozan (trubač), Bulut (oblak), Vermezović (koji ne daje), Delibašić (najbolji junak, zapovednik odreda delija), Delić (junak; stražar kod vezira i paša), Dizdarević (upravnik tvrđave), Dunđerski (stolar i zidar), Jaramaz (nepristojan, nestašan; koji ne vredi), Karakašević (crnih obrva), Karadžić (crnomanjast), Lagumdžija (miner), Malbašić (starešina mahale ili sela), Mutavdžić (zanatlija koji pravi prostirke i pokrovce od kozje dlake), Subašić (nadzornik imanja ili gradski nazornik, „gradski menadžer”), Peškir (ubrus), Terzić (krojač), Topalović (hroma osoba), Tufegdžić (puškar). Uzunmirković (visoki Mirko), Šebek (pavijan; ružan i drzak čovek), Šišmanović (debeo).
Jezik se menjao tokom vekova
Profesorka je na kraju naglasila da, ukoliko nam se učini da se određena reč danas na turskom kaže drugačije, treba da imamo svest da se jezik menjao tokom vekova, te da su mnoge reči, isto kao i u srpskom, danas arhaizmi koji se ne koriste u modernom govoru.
"Sa turcizmima se ne treba igrati. Ako znate turcizme ne znači da ćete moći da vodite čak i najjednostavniji razgovor na turskom. Ako idete u Tursku treba da imate u vidu da su mnogi naši turcizmi u turskom arhaizmi i da se više ne koriste u savremenom jeziku", objasnila je profeseroka Teodosijević.