JEST’ DA SU IZ BANATA, AL’ SU ZDRAVO GLAVATI Vukovi sa Vršačkih planina su najkrupniji u Srbiji
Vukovi sa homoljskih planina, kako je „Dnevnik” nedavno pisao, u poslednjoj deceniji sve su teži i krupniji.
To se pripisuje ukrštanju sa jedinkama pristiglim sa Karpata, te obiljem hrane usled mnoštva divljači i uginućima prouzrokovanim afričkom kugom svinja i bolestima domaće rogate stoke. No, prema informacijama koje stižu iz južnog Banata, najkrupniji vukovi u Srbiji obitavaju upravo tamo, na Vršačkim planinama, ili Vršačkom bregu, kako se često naziva masiv usred panonske ravnice.
- U ovom delu Banata godinama unazad imamo stabilnu populaciju vukova, koja se kreće između 12 i 15 jedinki – kaže predsednik Lovačkog udruženja „Lovac” iz Vršca i upravnik istoimenog lovišta Sima Miok. – Da su najkupniji vukovi u celoj zemlji, rekla nam je dr Svetlana Milošević Zlatanović sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Kragujevcu, koja ih je proučavala. Rekla mi je: „Simo, tvoji vukovi su najglavatiji u Srbiji”, jer i merenja lobanje ovdašnjih jedinki su to pokazale.
I u ovom slučaju, kao i kod homoljskih vukova, krupniji primerci su, po svoj prilici, plod ukrštanja sa jedinkama koje su se spustile sa Karpata. Parenje genetski udaljenijih životinja neke vrste daje potomke koji su, u proseku, krupniji od roditelja. Ali, nije krupnoća već brojnost ovog predatora to što muči one koji kraj vukova žive na jugu Banata.
Predatori na švedskom stolu
Po rečima Sime Mioka, njegovo udruženje svake zime iznese u lovište između četiri i pet tona mesa, kako bi se njime vukovi i ostali predatori hranili, a samim tim smanjili pritisak na plemenitu divljač.
- Nije retkost da na hranilištu, pored vukova, u isto vreme vidimo i lisice i šakale. Kažu da gde ima vukova, nema šakala, a gde ima šakala – nema lisica, jer jači predatori potiskuju slabije. No, ovde su svi kao za švedskim stolom – kroz smeh kaže Miok.
- Sa primercima pristiglim iz rumunskih lovišta, sa kojima se graničimo, ima između 25 i 30 vukova, što je na 15.000 hektara ovdašnjih terena, baš previše. To se, pre svega, vidi na manjku srneće divljači, koje ima oko 180 grla manje u odnosu na broj koji se kretao godinama unazad. Trpi i jelenska divljač, pa i domaća stoka. U selu Markovac, vukovi zalaze i do prvih seoskih kuća gde prave štetu – kaže Miok.
Kada je tako, zašto se vukovi na jugu Banatu ne love?
Tu dolazimo do začaranog kruga neusklađenih pravilnika različitih ministarstava, čak i pravilnika različitih uprava unutar jednog ministarstva. No, odlukom Ministarstva za zaštitu životne sredine iz 2017. na vuka je u Vojvodini lov zabranjen.
Lovci vršačkog kraja smatraju da se situacija od tada izmenila, da je vuk od vrste kojoj preti izumiranje dostigao brojnost koja ozbiljno ugrožava plemenitu divljač i domaće životinje, ali, za sada, zabrana lova lukavog predatora na teritoriji severne srpske pokrajine i dalje važi.