Čekajući centra koji neće doći
I već je doneta jedna radikalna odluka kada je novo lice obulo cipele trenera Vojvodine. Da li je vreme za još neku?
Dočekan je sa skepticizmom zbog očeve pozicije u klubu, sumnjalo se u to da može da iznese sezonu na centru jer je između "četiri" i "pet", da bi Filip Rebrača partijama i odnosom prema dresu Vojvodine izrastao u najboljeg igrača ekipe. Dolazak "tatinog sina", kako se to shvatalo u određenom delu javnosti moglo je da znači i nešto neobavezniji odnos prema crveno-belom dresu. Umesto toga, mlađi Rebrača je uz kapitena Marka Ljubičića najenergičniji - glasno proslavlja svaki dobar potez, kako svoj, tako i saigrača i time podiže intenzitet.
Sve to potkrepio je i vrhunskim igrama. Crno na belo, u ABA 2 ligi je najkorisniji u sastavu sa indeksom od 16,8, što je posledica toga što prosečno postiže 11,3 poena i 7,9 skokova. Još značajnije, Vojvodina sa njim u regionalnom takmičenju ima plus 12,9 na parketu i to je najviše kod crveno-belih.
Najbolji je bio i u najnovijem porazu od Slobode u Užicu - 17 poena i 11 skokova za 33 minuta. Uprkos više nego korektnoj partiji, Novosađani su doživeli novi sunovrat i prvo mesto im polako klizi iz ruku. Nalaze se u "sendviču", između prvoplasiranog Vršca sa pobedom više i trećeplasiranog Zlatibora sa pobedom manje. Svaki novi kiks gura ih sve niže na tabeli. Sve manje od novog zvanja prvaka bilo bi iznenađenje, dok bi sve ispod drugog mesta bio potpuni debakl, kada se u obzir uzmu ulaganja, ali pre svega kvalitet.
Posle susreta u Velikom parku strateg Vojvodine Vladimir Mirkovski podsetio je na ono čemu je klub težio još pre početka sezone, detektujući potencijalni problem.
- Imali smo poteškoće u izolaciji niskog posta, što je Sloboda kaznila. Fali nam centar, nismo to dobro pokrivali - podvukao je, između ostalog, makedonski stručnjak.
"Petica" domaćih, Milan Šuškavčević, ubacio je rivalu 18 poena i bio gotovo nepogrešiv za dva - 8/9. Jasno je da za njega odgovor nije bio spreman. Interesantno, bila je to njegova najefikasnija partija ove sezone.
Još jesenas vodeći u klubu su najavljivali da bi u decembru ili početkom januara trebalo da se uloži u kvalitetnog centra koji bi bio poslednja stepenica ka ostvarenju svih snova i plasmanu u ABA ligu. Međutim, do takvog angažmana nije došlo, a sva je prilika i da neće zbog neočekivanog nedostatka dodatnog novca za takav potez.
Skuči Smit ne igra u skladu sa renomeom
Tako su Novosađani verovatno okrenuti sami sebi. Odnosno, veći problem za njih predstavlja letargija najplaćenijeg Skučija Smita, koji igra slabije u odnosu na ono što bi trebalo da pruži, više gledajući kako da iznudi faul i završi na liniji za slobodna bacanja, nego da poentira. Jedan od nosilaca igre u prethodnim godinama Stefan Savić ne liči na sebe od početka sezone, a trenutno mu je i uloga značajno smanjena.
Luka Ašćerić je dominirao prošle godine u ovo vreme, dok se u ovoj još uvek traži, Tajrel Džonson je odličan u oba pravca u pravom sistemu, ne i u ovom. Od Boška Bumbića, jednog od "iks" faktora u prošlosti nije se dobilo ništa, niti je uspeo da se izbori za šansu da ima ozbiljniji uticaj, Miloš Stajčić se nije nametnuo kao "bek ap" centar...
Sada je na vodećima u klubu da dobro porazmisle o sledećim koracima. Predsednik Željko Rebrača se nalazi u nikad izazovnijoj situaciji, jer prvi put od početka mandata pored standardnih stvari van parketa i finansiranja, mora da "krpi" i stanje na parketu koje je po pravilu bilo harmonično. Trenutni tok sezone u pitanje dovodi spremnost crveno-belih da sa ovakvim sastavom obezbede primarni cilj i plasiraju se u ABA ligu, a kako stvari stoje sve oči će biti uprte u to da li Filip Rebrača može ili ne može da nosi Vojvodinu.
Dokazao se i protiv kvalitetnih direktnih rivala baš pre nekoliko nedelja kada se igrao sa Partizanovim Balšom Koprivicom. Sa druge strane, evidentno je da postoje određeni propusti u odbrani. Koliko je to do visokih pozicija, koliko do timske igre i trenutnog lošijeg momentuma pitanje je na koje odgovor mora da postoji.
I već je doneta jedna radikalna odluka kada je novo lice obulo cipele trenera Vojvodine. Da li je vreme za još neku?
Vuk-Miloš Petrović