NOVA KAMPANJA U BORBI PROTIV RAKA: „UJEDINJENI U PORUKAMA, JEDINSTVENI U PRIČAMA” U borbi s leukemijom nada su donori matičnih ćelija
Svetski dan borbe protiv raka obeležava se svakog 4. februara, ali to ne treba da bude jedini dan, koji će biti podsetnik da postoje i oni nevidljivi heroji, koji iz dana u dan vode surove bitke u borbi sa ovim široko rasprostranjenim smrtnim neprijateljem.
Procenjuje se da sa dijagnozom malignih tumora tokom poslednjih pet godina u svetu živi 53,5 miliona ljudi, da jedna od pet osoba oboli od raka, te da će jedan od devet muškaraca i jedna od dvanaest žena umreti od nekog oblika maligne bolesti. Rak pluća, rak dojke i rak debelog creva su vodeće lokalizacije raka u obolevanju i u umiranju, no leukemije čine 10 odsto među kancerima: od raznih oblika leukemija oboli približno 13 osoba na 100.000 stanovnika godišnje.
Ove godine počela je trogodišnja kampanja za period 2025 – 2027 pod sloganom „Ujedinjeni u porukama, jedinstveni u pričama”, koja u fokus stavlja osobe obolele od raka i njihove priče, a ne bolest samu. Tako je za „Dnevnik” svoju životnu borbu podelila Nataša Jovanović Veselinović, majka Nađe i Alekse, Aleksandrova supruga.
– Život je nepredvidiv. Od jednog običnog radnog dana i redovne kontrole, isti dan, postala sam pacijent Klinike za hematologiju Univerzitetskog kliničkog centra Vojvodine. „Leukemija, možete da se izlečite”, čujem doktora kako govori. Pričali smo i o procentima i prognozama, ali doktor kaže - leči ljude, a ne procente. Doktor Amir El Fara, stručan, posvećen, strpljiv, iskren, pristupačan, otvoren za sva moja pitanja, a bilo ih je dosta! I krenula sam u borbu, verujući u pobedu – započinje svoju ispovest Nataša.
Registar davalaca matičnih ćelija hematopoeze Srbije
Studenti medicine u okviru Komiteta za međunarodnu saradnju studenata medicine „IFMSA” – Srbija su, u saradnji sa Registrom davalaca matičnih ćelija hematopoeze Srbije izradili flajer sa svim informacijama koje su u vezi sa ovom temom. Naime, Registar sadrži podatke o osobama koje žele da doniraju matične ćelije, a kada je nekom bolesniku potrebna transplatacija, u Registru se traži davalac koji se sa njim podudara. Donori mogu da postanu svi između 18 i 45 godina, a u flajeru se između ostalog navodi da je osim toga dovoljno da se popuni prijavni list da uzorak krvi za HLA tipizaciju koji je neophodan za potrebe transplatacije. U svakom momentu bilo ko može da odustane. Matične ćelije hematopoeze se inače konstantno obnavljaju i u potpunosti se nadoknade za tri do četiri nedelje, a procedura prikupljanja matičnih ćelija nije invazivna.
Kako nam otkriva, ima puno stvari koje ne bi želela da propusti: malu maturu koja im „kuca na vrata”, pubertet, zaljubljivanja, razne muzičke nastupe, takmičenja, prehlade, svađe, rešavanje domaćih zadataka, čitanje lektire..
– Hemioterapije su počele odmah po saznanju dijagnoze, tačno na dan prelaza stare u novu godinu, 31. decembra, a lekar je rekao da moramo da krenemo i snažno i jako. I jesmo! Porodicu sam posle 22 dana provedenih u bolnici jedva dočekala da vidim, kao i oni mene. Došla sam kući na sedam dana. Deci smo suprug i ja zajedno saopštili djiagnozu, koju su prihvatili kao veliki, zreli i odrasli ljudi. O, da, bilo je i suza, ali i suze su ok. Po izlasku iz bolnice odmah sam zakazala i šišanje, i sada pevam pesmu, ćelav sam pa šta!
A u berbernici „Smith se berber”, frizer Dušan se, kaže Nataša, postavio kao da je došla u salon sa „all inclusiv” uslugom.
– Tretirao me kao kraljicu! Dok je nekima tokom mog šišanja upadala neka nevidljiva prašina u oči, pa su čak i zbog neke neobjašnjive vrućine morali i malo na vazduh, moje mlađe dete i ja smo se smejali mojoj novoj jež frizuri.
Svako ko želi da pomogne, može da se prijavi Institutu za transfuziju krvi Srbije u Beogradu, kao i u zavodima za transfuziju krvi u Nišu, Novom Sadu i Kragujevcu, ali i službama za transfuziju krvi Subotica i Užice
Leukemija je vrsta maligne bolesti koja se može lečiti, ali nekima je jedina realna nada za izlečenje transplatacija matičnih ćelija hematopoeze. Međutim, postoji verovatnoća da veliki broj ljudi uopšte nije upoznat sa činjenicom da imamo Registar davalaca matičnih ćelija hematopoeze Srbije, i svako ko želi da pomogne može da se prijavi Institutu za transfuziju krvi Srbije u Beogradu, kao i u zavodima za transfuziju krvi u Nišu, Novom Sadu i Kragujevcu, ali i službama za transfuziju krvi Subotica i Užice. S tim u vidu, Nataša je našim čitaocima želela da uputi reči ohrabrenja:
– Ti što ovo upravo čitaš, da, baš Ti, možeš nekome da produžiš život i pomogneš mu da ostvari svoj san i ozdravi. Neko sa nestrpljenjem čeka da se baš Ti prijaviš i postaneš njegov donor matičnih ćelija.Ti, baš Ti, možeš biti nečiji superheroj. Ja možda ovim tekstom, o sebi, svemu što proživljavam, ne mogu da spasim sve obolele ljude ovog sveta, ali možda možemo zajedno da pokušamo da povećamo broj donora koji se nalazu u Registru davalaca matičnih ćelija hematopoeze Srbije, te nekome damo zajedno šansu da živi svoj san, ljubi i grli svoju decu, pije prvu jutarnju kafu na način na koji mu najviše prija, odvede decu na plivanje, unuke u bioskop, ili jednostavno umesi krofne, jer ga to čini baš jako srećnim! – poručuje naša sagovornica.
Nataša je imala potrebu i da se zahvali armiji ljudi koja je, kada su saznali za njenu dijagnozu, hrabro stala uz nju, dajući joj snage i pumpajući njen um pozitivnim mislima. Oni su činili da joj dani prođu brže i rasterećenije, a time su doprineli da se oseća još jačom nego što jeste.
„Ne mogu a da ne pomenem požrtvovane, posvećene, stručne ljude, pune empatije, osmeha i reči podrške, a među njima je i hrabro medicinsko osoblje Klinike za hematologiju”, ističe Nataša
– Ne mogu, a da ne pomenem požrtvovane, posvećene, stručne ljude, pune empatije, osmeha i reči podrške, a među njima je i hrabro medicinsko osoblje Klinike za hematologiju, koje je za mnoge možda nevidljivo, a za nas pacijente dostupno 24 sata sedam dana u nedelji. Oni zaslužuju ne samo ovakvu javnu pohvalu od jednog zadovoljnog pacijenta, pogoto od koleginice, medi- cinske sestre, već i dodatnu nagradu za svoju požrtvovanost i posvećenost, jer sa ovakvim pacijentima, sa ovakvim dijagnozama, citostaticima, ni malo nije lako raditi. A oni rade, i te kako herojski svoj posao, časno i dostojanstveno! Saša - mužu moj, hvala ti što trpiš moju za mene nepoznatu “pozitivnu” energiju i pokretačku snagu i što razumeš svaki moj osmeh i plač, što si tu bezuslovno, uz mene – poručila je Nataša, zahvalivši se i nemedicinskom osoblju Univerzitet- skog kliničkog centra Vojvodine, koji takođe uspevaju da im izmame osmehe i ulepšaju dan.
I. Bakmaz