NININE MUSTRE Novac u glavi
Spoljašnji svet samo je pokazatelj mog unutrašnjeg sveta, u to uopšte ne sumnjam, i sve ono što vidim oko sebe pokazuje mi kako je u meni.
Koliko god nastojim da budem ispunjeno ljudsko biće, ima tih nekih mom umu skrivenih uverenja koja sam ko zna gde i kada pokupila ili nasledila, i ta me uverenja drže u nekom stanju u kojem svesno ne želim da budem i odbijam da ga prihvatim, ali zato stvarnost oko mene pokazuje šta se dešava unutra, kao znak na čemu bi sve trebalo da poradim.
Kada kažem „poradim“ ne mislim samo na sesije kod raznih terapeuta, mada su mi upravo one pomogle da mnogo toga u životu promenim na bolje, nego mislim na to da ta svoja duboka uverenja otkrijem i da ih na taj način „razoružam“. Kad god sam osvestila neka svoja do tada neprimetna uverenja, ona su se već od tog trenutka menjala. Jedno od njih je bilo uverenje o novcu, koji mi je nekako stalno klizio iz ruku. Koliko god da sam uspevala da zaradim, sve se to nekako brzo topilo. Nisam to videla kao obrazac, sve dok nisam počela na jednom mestu da zarađujem onako, baš dobru platu. Bila je nekoliko puta viša od sume novca koju sam do tada zarađivala.
Međutim, moj život se uopšte nije promenio onako kako sam očekivala da će se promeniti. Nekim čudom, pred kraj meseca, opet bih ostajala bez novca i jedva spajala kraj sa krajem. Nikako mi nije bilo jasno zašto se to događalo. A onda sam na jednom seminaru otkrila da sam žrtva sopstvenih uverenja o novcu. Nisam ih ja izmislila, ali sam ih nasledila od svoje porodice i okruženja: „novac je prljav“, „novac ne raste na drveću“, „dobri ljudi ne mogu imati novac (znači da ga mogu imati samo loši, a ja neću da budem loša)“, samo su neka od uverenja koja su isplivala kada sam malo zagrebala po podsvesti.
Moja krhka svest nije imala šanse pored tih snažnih, duboko ukorenjenih verovanja koja su sabotirala svaki moj pokušaj da se materijalno stabilizujem. A moja stvarnost mi je na to uporno ukazivala. Kada sam osvestila ta uverenja i shvatila da ona nisu uklesana u kamen, nego da mogu da ih transformišem u nešto korisnija uverenja, i materijalna situacija je počela da se menja. Prvo se dogodio jedan izazov: prešla sam na drugi posao sa znatno manjom platom, mada mi ništa nije falilo, živela sam slično kao i ranije, ali me je to učvrstilo u mojoj odluci da promenim odnos prema novcu.
I promenila sam. Uspela sam da se odreknem svih onih starih uverenja. Shvatam ga danas kao oblik energije koji pomaže da međusobno razmenjujemo dobra koja imamo jedni drugima da ponudimo. Ničeg tu lošeg nema. Sada novac neprekidno dolazi i odlazi, kreće se neometano, kao i svaka zdrava, prirodna energija. Sada je spolja sve drugačije što mi pokazuje da sam iznutra drugačija, da sam stabilnija i da u životne tokove imam više poverenja, bez ometajućih uverenja.
Nina Martinović Armbruster