Dr Borko Vukosav: Vratio se u svoju sportsku kuću
MARIBOR: Ime i ugled koji ima dr Borko Vukosav su, u svetu naše i regionalne sportske medicine, odavno postali svojversni sinonim za veliku stručnost, posvećenost i poverenje.
(Od našeg specijalnog izveštača)
Pomogao je stotinama mladih ljudi sa sportskih terena, ali ne isključivo njima, nego i onima koji su doživeli povrede. Kao lekar u FK Vojvodina dr Vukosav je prisutan gotovo tri decenije, kako primećuje „jedan dobar penzioni staž“, a tako je i danas. Posle određene pauze, vratio se, kako sam kaže, u svoju sportsku kuću.
Činilo se u jednom trenutku da je vaša misija među crveno-belima bila završena, pa nas zanima šta je to presudilo da se vratite?
- Čovek uvek voli da se vrati svojoj kući i to je defitivno presudilo – kategoričan je bio dr Vukosav. – Imao sam zaista sjajnu saradnju i odlične relacije u TSC-u iz Bačke Topole, gde sam otišao posle Vojvodine, a na poziv pokojnog Zolike Saboa. Sve je funkcionisalo odlično, klub je, što se mene tiče, bio veoma korektan i tu se ne može tražiti nekakav razlog mog povratka u Vojvodinu. Naprotiv! Kada su učestali pozivi da se vratim kako bi se formirao sistem, bilo mi je jasno da ne mogu da okrenem glavu i ostanem nezainteresovan. To je bio poziv mojih ljudi, iz moje kuće i sada se osećam zaista lepo. Nadam se da ćemo svi zajedno imati snage da ostvarimo ono o čemu smo pričali pokojni Milan Kosanović i ja, kada su nam se vizije potpuno poklopile. Klub je takva razmišljanja prihvatio i iskreno se nadam ćemo, svi zajedno, uspeti da izguramo takve planove.
Trojica igrača su se povredila na pripremama.
- Povrede su sastavni deo sporta i onog trenutka kada se izađe na teren rizikuju se i neke ozlede. Imali smo malere da nas, jedna za drugom, pogode tri povrede, ali, srećom, njihov proces ide u dobrom pravcu. Đorđević je slomio ključnu kost, inicijalno je zbrinut u Kliničkom centru u Mariboru i zadovoljan sam kako situacija u ovom trenutku izgleda. Pratićemo, naravno, njegovo stanje i, iz dana u dan, procenjivati u kom će pravcu dalje ići lečenje. Utisak je da će to ići konzervativnim putem, odnosno da će imobilizacija i mirovanje biti dovoljni da se povreda sanira.
Šta Vojvodini još nedostaje, pa da može da se kaže kako igrači imaju maksimalnu zdravstvenu zaštitu?
- Spiskovi potreba postoje i oni se ažuriraju redovno. Dosta stvari već imamo, dosta toga nam je i potrebno. Put do željenog stanja je dugačak i trnovit, odnosno da se, shodno našim uslovima, medicinski sektor opremi onako kako bismo to mi želeli. Postoji jako dobra volja menaymenta kluba i svih ostalih da podrže zahteve, jer je svima jasno da je ulaganje u zdravstvo i nauku u današnjem sportu izuzetno važno.
Da li ćete u novoj sezoni vi biti lekar na klupi?
- Ne, to će činiti mlađi ljudi, za koje se nadam da će u kratkom vremenu da preuzmu brigu o zdravstvenom stanju igrača. Verujem da će ih i klub maksimalno podržati, jer sam ubeđen da će, za kratko vreme, oni biti sjajni lekari.
Kada se može očekivati da se Đorđević vrati na teren?
- Nije lako biti precizan i ne volim takvu vrstu prognoza. Iz dana u dan pratimo kako proces rehabilitacije napreduje, korigujemo pristupe u lečenju, ali, kod Đorđevića se može očekivati da za šest nedelja počnemo da razmišljamo o njegovom povratku na teren.
Koliko ste bili upoznati s povredom Mirka Topića, koji je propustio veliki deo prošle sezone?
- Mislim da smo tu priču zatvorili i da je ta povreda otišla u prošlost, pa očekujem da nastavi sa dobrim radom. Čini mi se da je iz svega izašao fizički bolji nego što je bio pre povređivanja, drago mi je zbog toga i uživam gledajući ga šta pruža na terenu.
Na čega je potrebno da se obrati posebna pažnja u radu na treninzima, ali i utakmicama?
- Veoma je bitno to da se proceni i dozira opterećenje, imajući u vidu vremenske uslove koji u Mariboru vladaju. To se svakodnevno radi na nivou stručnog štaba, baš kao što nastojimo da momci imaju dobar oporavak i ishranu, jer je to ključ dobrog zdravlja i sprečavanja povreda. Možemo da predvidimo neke simptome koji upućuju na ozlede, samim tim i da ih predupredimo, što je od velike važnosti.
Kako ste uspevali da tokom karijere uskladite profesionalne i klupske obaveze, ali i porodični život?
- Iz aspekta malo uznapredovalih godina, često se to i sam pitam... O tome bi verovatno moja supruga i porodica mogli više da kažu, ali to svakako ne bi bila lepa priča, jer sve to traži velika odricanja. Porodica trpi najviše... Često o tome razmišljam i upravo zbog mladih doktora pokušavam da uspostavim relacije da im pomognem i ne dozvolim da prođu kao ja – kazao je dr Borko Vukosav.
Tekst i foto: Aleksandar Predojević