Onlajn priprema: Uz pokretnu azbuku uče da čitaju i pišu
Kreativna školica uspeha predstavlja nov pedagoški program za predškolce i prvake širom Srbije koji mogu pohađati iz svog doma, čak i kad roditelji nisu prisutni.
Dovoljni su internet, kamera, zvučnik i ekran, na kojem će ih rečima „Dobro došli kod mene, kako je lepo kad mi je kuća puna dece” dočekati Dunja Šašić, inače idejni tvorac i voditelj razvojno-kreativnog programa „Oblutak” u Novom Sadu. Prvi čas je besplatan, a može se pratiti preko aplikacije „Zoom”, kaže realizatorka “Kreativne školice uspeha”, koju je osmislio Momčilo Stepanović, njen kolega u Mensi Srbije.
– Prvaci koji u septembru ove godine treba da započnu svoje školovanje kreću u to novo životno doba uz amputirani deo predškolskog obrazovanja – dodaje sagovornica. – Ne mogu reći da se slažem sa svim metodama koje su se sprovodile u dosadašnjim pripremnim grupama, ali je bar kakvo-takvo uvežbavanje postojalo. Generaciji prvog razreda 2020/21. je i to uskraćeno. Ako znamo da je za roditelje polazak u školu inače stres i briga, ove godine je to još drastičnije i komplikovanije. Šta reći detetu da ga čeka, kako ga uputiti, pripremiti, opremiti, ako su se okolnosti toliko promenile da naše iskustvo praktično više ne važi? Može se zaključiti da je ipak dobro što su digitalizacija nastave i početak onlajn ere sustigli baš generaciju koja je odrasla uz sve te ekrane koje koristimo. Zamislite samo pojavu korone osamdesetih, u eri pionira, smotri, igara napolju i pijenja vode iz ruke kojom ste upravo pravili tortu od blata.
Da se adaptiraju na onlajn pripremu za školu koju drži mališanima bilo je dovoljno nedelju dana, kaže Dunja Šašić.
– Oni su pioniri digitalne pismenosti. Prelasku iz prostora učionice u kućni ambijent prilagodili su se daleko iznad svih mojih najoptimističnijih očekivanja. Tako sam zaključila da ne treba nijednog momenta da posumnjamo u njihovu adaptaciju, već u svoje strahove od toga. Kroz pedagoški program koji sprovodim prošla su i deca van Novog Sada, na primer iz Pančeva, pa čak i iz Bijeljine – napominje.
Kako objašnjava, mališani se na časovima kreću i sede naizmenično, pripremajući se da bez trauma dobiju dobru startnu poziciju u školi, usvoje radne navike i ponašanje u novoj društvenoj sredini, razviju pažnju, motivaciju i sigurnost u sebe.
– Fundament rada je učenje celim telom, uz igru i pokret. Zato je potrebno, pored uređaja koji sadrže kameru i mikrofon, deci obezbediti i komotan prostor za izvođenje pokreta. Na radionicama se savladava pokretna azbuka kao priprema za čitanje i pisanje. Deca imaju svoje radne sveske za navikavanje na samostalan rad, ali je osnova časa kinestetičko opismenjavanje u najširem smislu. Znanja jesu važna, ali je važno i kako dete doživljava školu, a pozitivan stav prema njoj postiže se pre svega ulaganjem u njegovu ličnost. Ono čime deca treba da ovladaju pre škole jeste da nauče da misle, da razlikuju važno i manje važno, razviju veštine potrebne za snalaženje u svakodnevnim izazovima, a današnji život i jeste veliki izazov – zaključuje Dunja Šašić.
Naravno, direktan kontakt, tapšanje po leđima, pridržavanje olovke, dodavanje knjiga, zajedničke pokrete, neposredan pregled zadataka, a pre svega zagrljaj, monitor ne može zameniti, napominje.
– I to gledamo, kako god možemo, da nadomestimo, susretom pod maskama ili specijalnim „ekranskim” pozdravima. No, razgovor i rad uživo preko onlajn platforme je, po meni, najadekvatnija beskontaktna supstitucija. Na ovakvom času su deca zaista tu samo sa mnom, kao u učionici, a sa roditeljima razgovaramo posebno ukoliko imamo dilema ili predloga za bolje napredovanje deteta.
Promene koje su nastale naglo i neprijatno, te na mnoge ostavile fizičke i mentalne posledice, stavile su na probu snagu čovekove inteligencije da se prilagodi.
– Važno je u haosu informacija i potreba za informacijama sačuvati hladnu glavu i mirno srce jer našu uznemirenost prvo osete deca. Važno je prihvatiti činjenicu da je sadašnje stanje naša nova normalnost. Ne treba čekati da se situacija stabilizuje, već se složiti s tim da su pomenute okolnosti postale naš redovni ambijent – zaključuje sagovornica.
S. Milačić