Vlada Crne Gore o "pet mitova" - jedan od njih: SPC starija od Crne Gore

Kako prenosi portal Vijesti, iz Vlade Crne Gore naveli su da je prvi mit da država otima imovinu verskih zajednica.

"Ovim zakonom se utvrđuje prosta pravna činjenica da kulturno blago koje je kroz vekove stvarano od državnog novca pripada državi, odnosno svim građanima. Dakle, samo ona verska imovina koja predstavlja kulturno dobro, a sticana je od javnih prihoda države ili je bila u državnoj svojini do gubitka nezavisnosti Crne Gore 1918. godine, biće registrovana kao državna svojina. I to samo pod uslovom da ne postoje dokazi da nad tom imovinom pravo svojine ima neka verska zajednica", navodi crnogorska vlada.

Sa druge strane, dodaje, ako je neka verska zajednica stekla određenu imovinu u skladu sa zakonom koji danas važi ili koji je nekada važio, država će to poštovati.

Drugi mit, po mišljenju crnogorske vlade, je taj da je SPC starija od države Crne Gore i da su svi pravoslavni verski objekti na teritoriji Crne Gore njeno vlasništvo.

"Istina: U vreme Knjaževine i kasnije Kraljevine Crne Gore, Srpska pravoslavna crkva, kao pravni subjekt pod tim imenom, nije postojala. Imovina koju je pravoslavna crkva koristila na teritoriji Crne Gore pre 1918. godine bila je vlasništvo države, što dokazuje činjenica da verska zajednica nikada nije imala pravo da bez saglasnosti države raspolaže imovinom koju je koristila", navodi crnogorska vlada.

Kako je opšti pravni princip, još iz rimskog prava, da vlasništva ne može biti bez prava raspolaganja, sasvim je jasno da je država, a ne crkva u Crnoj Gori vlasnik verskih dobara, dodaje se.

"Dakle, crkva je koristila imovinu i ubirala plodove od verske imovine, ali je vlasnik te imovine u Knjaževini, kasnije Kraljevini Crnoj Gori nesumnjivo bila država", navodi se u objavi.

Treći mit je da država tera verske zajednice da se registruju, navodi crnogorska vlada i objašnjava da je istina da to ne postoji kao zakonska obaveza, ali da one verske zajednice koje to ne žele neće imati sve pogodnosti koje uživaju registrovana pravna lica.

Vlada u Podgorici navodi da je četvrti mit da "država hoće da izbaci SPC iz pravoslavnih hramova i da na njeno mesto dovede CPC“.

Tvrdi se da je najbolja potvrda da utvrđivanjem državnog vlasništva nad verskim kulturnim dobrima država ne namerava da ugrožava prava vernika jeste činjenica da je Prestonica Cetinje, a ne SPC, upisana kao vlasnik Cetinjskog manastira, pa to ni na koji način ne ograničava prava i slobode sveštenstva i vernika SPC u jednom od najznačajnijih kulturnih, istorijskih i verskih zdanja u Crnoj Gori.

Dakle, kako objašnjavaju, predloženi zakon utvrđuje imovinska prava države nad verskim objektima koje je sama država gradila i sticala kroz vekove i koji predstavljaju kulturnu baštinu i imovinu svih građana Crne Gore i njime se ne uređuje verski život unutar bilo kojeg verskog objekta, niti se bilo ko izbacuje ili useljava u verske objekte.

Peti mit je, po mišljenju vlade Crne Gore, taj da je Predlog zakona utvrđen bez dijaloga sa SPC.

Navodi se da je istina da je nacrt zakona pripremljen još 2015. godine i da su u javnoj raspravi koja je usledila, učestvovale i komentare dale sve verske zajednice, kao i akademska zajednica i civilni sektor.

"Gde god su predlozi verskih zajednica bili u skladu sa međunarodnim pravnim standardima i javnim interesom oni su prihvaćeni. Na kraju je SPC sama odbila dijalog o sprovođenju preporuka Venecijanske komisije, uslovljavajući taj dijalog donošenjem zakona o restituciji", saopštila je vlada Crne Gore.