Indeks: Mržnja prema papi u Hrvatskoj kao mržnja prema Pupovcu
ZAGREB: Pitanjem čemu služi potvrda o svetosti Alojzija Stepinca, ako istorijska istina nije jasna, papa Franja ne samo da je uznemirio hrvatsku javnost, već je najverovatnije izgubio i poslednju trunku simpatije koju je imao među katolicima, katoličkim biskupima, intelektualcima, kolumnistima i ostalim perjanicama hrvatske desno-klerikalne scene, piše portal Indeks.
Obični Hrvati katolici su svoj gnev prema Franji već izdašno prosuli po društvenim mrežama i u komentarima članaka na portalima, a Indeks s tim u vezi konstatuje da mržnja koju oni pritom izražavaju prema papi Franji može se uporediti samo s mržnjom kakvoj je izložen, na primer, lider Samostalne demokratske srpske stranke u Hrvatskoj i lider SNV, Milorad Pupovac.
Gordana Duhaček u autorskom tekstu za Indeks kaže da papa Franja ne samo da je, kako navodi, de faklto najavio da će se na kanonizaciju ultimativnog junaka hrvatskog ultrakonzervativnog katoličanstva još dugo čekati, nego i da ona zavisi od stava Srpske pravoslavne crkve, omiljenog neprijatelja Hrvata katolika, kojeg ne podnose ne zato što je jako različit od njih, nego zato što su "zapanjujuće slični".
Za razliku od ostatka sveta, kaže autorka, reformatorski nastrojeni papa Franja nije nikada bio preterano omiljen među hrvatskim katolicima, ni približno kao njegovi prethodnici.
"Franja je za srednju struju Hrvata katolika od početka svog pontifikata saspektni levičar koji zaista pokušava da propoveda ljubav i toleranciju, a njima su uvek bili draži pape koji se bave širenjem neprijateljstva i formalnog autoriteta Katoličke crkve".
Franji se, dodaje autorka, zameralo i što sistemski zaobilazi Hrvatsku.
Papa je, naime, radije putovao u Bosnu i Hercegovinu i to u, kako navodi, hrvatskim nacionalistima omraženo Sarajevo te je i tamo propovedao o pomirenju i maltene, bratstvu i jedinstvu, umesto da je zatražio osnivanje trećeg entiteta za Hrvate u BiH.
"Poseban šok je izazvala odluka pape Franje da će s predstavnicima SPC-a osnovati komisiju koja će se baviti ulogom Stepinca u Drugom svetskom ratu i time treba li on biti proglašen svecem Katoličke crkve, što je projekt u koji se među Hrvatima katolicima kroz godine uložilo neizmerno mnogo truda", navodi autorka i dodaje da suprotno tome, Katolička crkva u Hrvata se, kaže, voli sama sebe da opisuje kao Stepinčevu crkvu, što je prilično bizarno, ako se zna da je temelj katoličanstva univerzalizam, odnosno da ne postoje autokefalne katoličke crkve.
Ipak, i tada se moglo još naći kaptolskih moćnika koji će opravdavati Franju, objašnjavajući da SPC ne može zaustaviti Stepinčevu kanonizaciju, ali nakon papinih najnovijih izjava sasvim je jasno da će se Hrvati katolici morati još načekati do proglašenja Alojzija svetim, piše Duhaček.
Jedan od ključnih medijskih "megafona desno-klerikalnih stavova, kolumnist Ivica Šola", od početka Franjinog mandata pisao protiv njega, ali je prošle godine krenuo sa žestokim frontalnim napadima i nemilosrdnim invektivama u seriji histeričnih tekstova.
"U martu 2018. je konstatovano da je “model Crkve pape Franje istorijski falsifikat i hereza”, u julu je papu optužio da oko sebe gradi kult ličnosti, u septembru se zgražao što papa Franja “sklapa savez s (neo)marksistima u borbi protiv siromaštva”, a u januaru ove godine je napisao da “više nije jasno vodi li Crkvu papa Franja ili Soroš”.
Papi Franji su Hrvati katolici zamerili i to što je ironisao fenomen navodnih ukazanja Isusove majke Marije u Međugorju u BiH, na čemu su hercegovački franjevci od početka 1980. do danas izgradili milonsku industriju.