Vesna Radosavljević: RTS je svetionik u lavirintu neukosti
Spikerka-voditeljka savršene dikcije Vesna Radosavljević ovogodišnja je dobitnica nagrade za lepotu govora „Radmila Vidak”.
Žena koja se borila za korektnost akcenatskog interpretiranja i stilsku lepotu izgovorene reči bila je lektor Vesni Radosavljević koja je karijeru započela kao novinar-reporter u Zabavnom programu Televizije Beograd, a nastavila kao spiker-voditelj u Informativnom programu. Od samog početka njen govorni izraz karakterišu prijatan glas, pravilna dikcija i artikulacija, pouzdanost, odmerenost i uverljivost - svi oni elementi koji su neophodni za negovanje dobrog govornog srpskog jezika.
Glas Vesne Radosavljević oplemenio je, takođe, brojne dokumentarne, naučne i obrazovne emisije na programima Radio-televizije Srbije, a posebno radio-drame za decu na Radio Beogradu.
- Kada sam čula da sam dobila nagradu, osetila sam zahvalnost što je neko prepoznao moje davanje i posvećenost. Setila sam se svojih početaka i rada sa gospođom Vidak i osetila sam istu onu tremu koju sam imala onda kada sam je srela prvi put. Odgovornost je ogromna, jer nagrade uvek obavezuju.
Danas ima dosta voditelja i prezentera u medijima s ozbiljnim govornim manama, što je nekada bilo nezamislivo. Kako je izgledala i koliko dugo je trajala vaša obuka pre prve izgovorene reči na televiziji?
- U poplavi mnogih radio i TV stanica, moja kuća, Radio televizija Srbije je svetionik u lavirintu neukosti i amaterizma. Onda kada sam došla u TV Beograd, konkurs je trajao mesecima. Od audio vizuelnih do testova opšte kulture, vežbanja sa lektorima, probnih snimanja...Posle nekoliko meseci rada, dobila sam priliku da moja reportaža bude emitovana u Nedeljnom popodnevu. Bila je to neopisiva sreća. Danas mnogi vežbaju u programu i tako nanose štetu i svojoj kući i gledaocima.
Da li vam česta sretanja sa jezičkim nepravilnostima i greškama u govoru povremeno ubiju volju da doprinesete očuvanju čistote srpskog jezika?
- Razočaram se kada čujem ko sve javno govori, ali nikada nisam mislila da bi trebalo odustati od nastojanja da doprinesem očuvanju čistote srpskog jezika. Ma koliko se neki trudili da svojim neznanjem pokvare konačni utisak, smatram da je moja dužnost da ne posustanem. Kad imate dar, morate ga deliti sa drugima i u tome ja vidim misiju svoje profesije.
Da li ukazujete ljudima na greške koje naprave u razgovoru i na kakvu reakciju nailazite kad to učinite?
- Ukazujem na greške u govoru onima koje dobro poznajem. Posebno svojoj deci. Kao mlađi često su se opirali mojim sugestijama, ali danas su većinu primedbi usvojili. Drago mi je kada primetim da i oni ispravljaju druge. Znači da moj trud nije bio uzaludan.
Šta je vama bilo najteže da savladate u pravilnom govoru i koje greške ste najčešće pravili, budući da su lapsusi neminovni?
- Sećam se da sam imala problema sa disanjem i usklađivanjem ritma govora. Reč je o tehnikama disanja i vežbama koje su veoma delotvorne ako ste uporni. Niko se nije naučen rodio i nije sramota pitati. Posebno, kada ste početnik. Pitajte sve, tražite objašnjenja, ne stidite se neznanja.
Prisutni ste i na društvenim mrežama, uspevate li da dešifrujete sve skraćenice i anglizme koji su zaposeli naš jezik u onlajn komunikaciji?
- Tehnološki napredak, društvene mreže, sve to donosi neka nova pravila i nove izraze. Mislim da se dosta dobro snalazim u onlajn komunikaciji, a kada zapne, pomažu mi deca ili Gugl. Danas, ako hoćete nešto da naučite, imate mnogo izvora znanja.
Malo je poznato da osim što lepo govorite, izuzetno lepo i pevate. Koje melodije su redovne na repertoaru vaše duše?
- Da, volim da pevam i malo je falilo da mi opersko pevanje bude profesija. Slušam različitu muziku, zavisi kako sam raspoložena. Možda mi je najbliža klasika i ambijentalna muzika. Kada sam sa prijateljima onda su to brzi ritmovi uz koje često zaigramo ili stara narodna muzika. Pevamo hitove iz nekadašnje Jugoslavije, sećajući se nekih starih vremena.
Budući da je i čitanje jedan od načina negovanja lepe reči, koje knjige biste preporučili našim čitaocima?
- Najpre, klasici. Čitajte Dostojevskog, Balzaka, Kafku, pa onda nobelovce....tek onda nešto modernije - Bakmana ,,Čovek po imenu Uve”, ,,Moja baka vam se izvinjava”, Falkonesa „Katedrala na moru”... Onda su na redu knjige popularne psihologije: volim one koje piše Ekart Tole, Robert Kiosaki... Uživajte u znanju i lepoti koje drugi nesebično dele.
Snežana Milanović
foto: promo RTS