Bezdanski ribnjaci spremno dočekuju predstojeće uskršnje praznike
SOMBOR: Kako i ove godine dva Uskrsa, koje praznuju verujući hrišćani po julijanskom i po gregorijanskom kalendaru, padaju u svega dve sedmice, posle čega slede i Prvomajski praznici, najveći broj Somboraca se sprema da sebi priušti kraći odmor od obaveza, ali i okupi porodicu oko trpeze.
Kako se tradicionalno Veliki petak obeležava posnom trpezom, nije čudo da žitelji grada i sela u čijoj su okolini Dunav i razgranata kanalska mreža, već sada razmišljaju o nabavci rečne ribe koja će biti sastavni deo prazničnog menija, pa i ovdašnji uzgajivači ribe i alasi imaju pune ruke posla.
Jedan od većih ribnjaka se nalazi u Bezdanu, selu somborskog gradskog područja koje je sinonim za Dunav i njegove alase, na kojem ovih dana zaposleni ne dangube. Na dvadesetak hektara vodenih površina, podeljenih u devet velikih jezera ne samo da se izlovljava šaranska riba namenjena prazničnim trpezama, već se i za druge ribnjake priprema šaranska mlađ, kako bi tokom cele godine Somborci i njihovi gosti imali priliku da konzumiraju riblje specijalitete po kojima je ovaj kraj poznat.
- Godišnja produkcija konzumne ribe na našim ribnjacima je nekih sto tona, a upravo izlovljavamo šaransku mlađ težine oko 350 grama, namenjenu drugim, većim ribnjacvima za proizvodnju konzuma- kaže Mihajlo Miša Nikolajev, suvlasnik ovog ribnjaka, koji barabar sa svojim saradnicima ulazi u vodu do pojasa, ne oklevajući da se i sam prihvati povlačenja mreže i pretovara u kamionske rezervoare.
Riba je, veli Nikolajev, zahvaljujući pogodnim vremenskim uslovima tokom zime, u odličnoj kondiciji i nema nikakvih bolesti sa kojima se suočavaju drugi ribnjaci, a jedine probleme prave ptice koje se ribom hrane. Za najveće krivce, pernate lovokradice Miša proglašava kormorane, čiji se broj poslednjih godina u ovom kraju povećava. Kako kaže, obilje ribe privlači i retke orlove belorepane, ali njihov apetit se daleko lakše zadovolji, pa i ne predstavljaju toliku pošast po ribare, a pride su i impresivniji tokom niskog leta iznad vodenih ogledala.
Nekada je Dunav kraj Bezdana bio prava meka za alase, koji su ulovljenu ribu predavali na tamošnja otkupna mesta nekadašnjih društvenih trgovačkih preduzeća. Ta vremena su odavno prošla, pa dozvolu JP „Vojvodina voda“ za privredni izlov ribe na ovom potezu Dunava ima samo jedan jedini alas, a kako mu je sve teže da održava korak u tržišnom takmičenju sa ribnjacima, pitanje je dana kada će i on okačiti o klin alaske mreže.
Ni na ovom ribnjaku nije retka pojava ljudskog krivolova i pored brojnih nadzornih kamera i nekoliko oštrih pasa čuvara, pa drugi suvlasnik bezdanskog ribnjaka, Petar Gromilović za „Dnevnik“ prepričava anegdotu sa dva krivolovca koje su iznenadili u krađi tokom decembarskih zimskih temperatura.
- Zatekli smo ih sa druge strane ograde, koju su preskočili kad su videli da dolazimo. Sa njih, mokrih do gole kože, sve se puši, a pošto su samo ostavili mreže u vodi, ne možemo im ništa sem da ih tužimo za neovlašćeni ulazak u tuđi posed na osnovu video materijala. Pitamo ih šta tu rade, a oni onako promrzli, drhte od zime, već se led hvata po kosi i odeći, kažu „Ništa, eto malo šetamo“- svojoj se muci smeje Gromilović.
M. Miljenović