Književno mapiranje Novog Sada
Da li ste znali da je veliki Danilo Kiš neko vreme živeo u današnjoj Ćirpanovoj ulici? Ili da je Vuk Karadžić svoju prvu knjigu, „Malu prostonarodnu pjesnaricu” posvetio upravo Novosađanki Mariji Stanisavljević?
To i mnogo više iz obimne i raznovrsne kulturne istorije, ali i sadašnjosti Novog Sada, trebalo bi uskoro da bude objedinjeno u jedinstvenom književnom turističkom vodiču, imenovanom „Book-Mark”.
Taj vodič, koji priprema Udruženje „Neokulturna inicijativa van okvira” (NIVO), biće realizovan u vidu dvojezične štampane brošure na srpskom i na engleskom jeziku, kao i u obliku interaktivnog veb sajta i android aplikacije.
Cilj je da se na jednom mestu nađe građa koja pripada književnoj istoriji grada i književnost koja nastaje u sadašnjem trenutku i oblikuje Novi Sad na jedan novi način. Novac za izradu projekta autori su dobili od Erste banke, osvojivši, pored još devet projekata iz Srbije, nagradu na konkurstu „Superste” za 2016. godinu. Krajem septembra ove godine planirana je promocija projekta, na kojoj će posetioci imati priliku da dobiju primerak brošure i da se upoznaju sa sadržinom najavljenog sajta.
"Ideja za projekat „Book-Mark” postojala je i pre nego što ćemo se prijaviti na „Superste” konkurs", objašnjava jedna od autorki projekta, Marija Torbica i dodaje da su koleginice Sanja, Mia i ona, tada kao studentkinje master studija komparativne književnosti, razgovarale o tome na koji način bi se književnost mogla predstaviti, a da joj se ukloni aura elitizma.
Entuzijastički smo osnovale Udruženje NIVO i tada nam se priključila grafička dizajnerka Aleksandra, a malo kasnije i Duško, sociolog po struci.
Oslonac za književno mapiranje grada ekipa je pronašla u Strategiji kulturnog razvoja Vojvodine, pozvali su se na rezultate istraživanja bazakulture.rs, kao i na pozitivne komentare velikog broja kulturnih aktera. Nakon što su ideje stavili na papir, nastala je konačna zamisao o tome kako će projekat „Book-Mark” izgledati da bi lokalno stanovništo, domaći i strani turisti mogli da se na alternativan način upoznaju s Novim Sadom.
"Građa koju izučavamo izuzetno je bogata, i posebno nam je drago što mnogo učimo o gradu u kojem živimo i potom te informacije delimo i s drugim ljudima, koji takođe reaguju pozitivno, i to je nadahnjujuće. Od posebne pomoći bio nam je i čuveni novosadski bibliotekar Danilo Kabić, koji nas je uputio na izuzetno zanimljivu i iscrpnu „Enciklopediju o Novom Sadu” u čak 30 tomova. Prešli smo je u potpunosti i proširili listu dodatno, a mnogi sugrađani su nam slali predloge putem društvenih mreža ", objašnjava Marija Torbica.
Radeći seriju intervjua s mladim književnim autorima iz Novog Sada, na pitanje koje se odnosilo na evaluaciju ideje projekta „Book-Mark” pesnikinja i aktivistkinja Jelena Anđelovska je odgovorila da je potrebno da se podsetimo da nismo prvi i poslednji na svetu, i još potrebnije – da nisu samo ratovi i patnje ono što čini život ovog podneblja, a spomenici nisu jedino što ga obeležava.
"Oko nas i u nama se odvijala i odvija se kontinuirana istorija mnogo toga dobrog, solidarnost, mnoge nikada poljuljane veze sa susednim republikama, umetnost…”, kaže Anđelovska.
" Upravo u takvom shvatanju istorije i nasleđa nalazi se putokaz za naše izučavanje književnosti, umetnosti i kulture i pred nama se otvara horizont na kojem možemo da sagledamo gde smo danas u odnosu na Novi Sad početkom sedamdesetih godina 20. veka, kako se živelo i stvaralo u ovom gradu početkom 19. veka, a kakva je današnja aktivna književna scena i odakle ona vuče svoje korene ", zaključuje Marija.
" Miloš Crnjanski svoje uspomene na Novi Sad smešta u 1925. godinu, kada je bio glavni urednik lista novosadskog Aero-kluba „Naša krila”", priča Marija Torbica i dodaje da se živo sećao letova iznad Novog Sada i majora Uzelca, a igrom slučaja, naš poznati književnik izbegao je smrt kada nije poleteo s mladim oficirom Šumanom, koji je tokom tog leta doživeo smrtonosan pad.
„Šuman je bio podigao aparat gore, nad mostom prema Petrovaradinu, iskliznuo je dole, poginuo, razume se. Da sam bio s njim, ostavio bih kosti ovde. To je ljudski život. Ja sam s Novim Sadom vezan kao vi, ovde ste rođeni, koji ste došli, pa živite tu stotinu godina. Dvadeset i pet godina, u Londonu, ja sam bio u vezi s Novim Sadom”, govorio je Crnjanski u intervjuu Drašku Ređepu 1972. godine.
D. Ristić