Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

U Đali rode osmatraju kako namernici prolaze, a mladi odlaze

24.07.2017. 21:51 22:01
Piše:
Foto: Dnevnik.rs

ĐALA: Užurbano rade majstori zrenjaninske firme „Eko gradnja” na parternom uređenju centra Đale, najsevernijeg mesta u Srbiji, na korak do srpsko-mađarske granice i graničnog prelaza, direktnom drumskom vezom s Evropskom unijom.

Prostor oko pravoslavnog hrama izgrađenog 1794. godine biće uređen do sutra, kada je ovde hramovna slava Sabor svetog arhangela Gavrila, koji je i lokalni praznik, dok će radovi u celosti biti završeni do 5. avgusta, a sredstva su obezbeđena iz opštinske kase Novog Kneževca.

Centar sela i pravoslavni hram od graničnog prelaza Đala-Tisasiget deli oko pola kilometra, a u vreme letnje turističke sezone, kada se na Horgošu stvaraju kilometarske kolone i na prelaz čeka više sati, za državljane Srbije i zamalja EU, prolaz kroz Đalu je brža varijanta. Dupla krivina u centru Đale lomi put prema prelazu do kojeg doseže pogled, a uporedo je pre koju godinu izgrađena i biciklistička staza, koja se na našu stranu proteže do Srpskog Krstura, a na mađarskoj strani prema Tisasigetu, Novom Sentivanu i Sirigu, sve do Segedina.

Na najvišoj koti Đale u centru, na uglu Ulice Svetog Save, između biciklističe staze i puta što vodi do graničnog prelaza, na banderi se smestio par roda pa s visine osmatra motorizovane putnike namernike što prolaze, kako se odvijaju radovi oko crkve, pogled im doseže do obližnje škole i vrtića gde je sve manje dece, zato što mladi odlaze.

U Đali je po poslednjem popisu bilo 796 žitelja u oko 400 domaćinstava. Sekretar MZ Đala Zoran Stojčić napominje da preovlađuju staračka domaćinstva, te da se od popisa broj žitelja smanjio, tako da je u selu sada svega oko 600 duša. Milan Cvejić (80) veli da živi sam, nije se nikada ženio, pa mu je i zbog toga sada teže. Ima skromnu paorsku penziju, ali prinuđen je da održava okućnicu i baštu.

„Za moje godine mnogo radim. Za penziju sam uplaćivao 18 godina i jako je mala, a puno dajem za lekove. Teško je podmiriti sve troškove. Mladi iz sela su se razišli, što bi se reklo, otišli su u bolji život“, kaže Cvejić.

Dosta mladih je otišlo i još uvek odlazi, jer firmi i radnih mesta u selu nema, pa posao traže u Novom Sadu, Beogradu, Subotici i drugim našim varošima, ili u inostranstvu.

„Pošto mladi odlaze, u selu je najviše starih i penzionera, a od poljoprivrede se teško sastavlja kraj s krajem. Evropa nam je blizu, ali od toga selo gotovo da nema ništa. Jedino je življe u odnosu na druga sela jer tokom dana dok radi prelaz prolazi dosta automobila, ali retko ko zastaje“, priča Stojičić.

Doduše, s obe strane granice ljudi idu u pazar, ili se oslanjaju na dovitljivost nekolicine lokalnih meštana, koji prenoseći koju litru rakije i neke druge žestine, par kutija cigareta i druge robe, pokušavaju da nađu računicu u pograničnom šverc-komercu.

Poljoprivrednik Jožef Šajgo dodaje da u selu 90 posto meštana živi od poljoprivrede, gde je uz ratarenje zastupljeno i stočarstvo, pri čemu ratari sa većim posedima obrađuju preko stotinu hektara, a njih je tek pet-šest, dok su stočari većinom orijentisani na mlečno govedarstvo.

„Jedino od mleka imamo prihod tokom cele godine, zahvaljujući dobroj saradnji sa „Imlekom” jer po isplatama možemo i sat navijati, ali kao i kod drugih poljoprivrendih proizvoda cena bi mogla biti bolja. Osnovna cena mleka je 28-29 dinara, plus neke bonifikacije za kvalitet, pošto „Imlek” uzima samo ekstra i prvu klasu, tako da postižemo 35-36 dinara za litar. Mislim da ćemo ove godine biti u velikom minusu zato što je pritisla suša, a ako budemo morali dokupljivati hranu to će nas uništiti. Prinosi u žetvi pšenice i ječma su mnogo slabiji nego lane, suša je uzela danak, a strahujemo za kukuruz i ostale useve. Sutra će biti bučovka, a svi znamo ako za bučovku ne padne kiša mislim da će jako biti teško“, smatra Šajgo.

U nedostatku posla kod nas Danilo Jegreški (50) i još nekolicina radnika iz Đale i Novog Kneževca, radni angažman su našli u obližnjim pograničnim mestima u Mađarskoj, pa svakodnevno putuju da obezbede egzistenciju. Jegreški priča da je radio u više firmi koje su propale, pa su on i supruga ostali bez posla, a dok nije našao posao živeli su od sezonskog rada u nadnicu i socijalne pomoći.


Na „Đamusu” narodni pevači

Praznovanje u Đali je počelo minulog vikenda, kada je u dvorištu Lovačkog doma održan 46. Đamus - Đalinski mizički susreti. Đalinci su svojevremeno ovu manifestaciju pokrenuli po uzoru na beogradski Bemus, s tom razlikom što se u Đali održava takmičenje pevača amatera, izvođača narodnog melosa. Minulog vikenda dve večeri nastupilo je 15 pevača, pred oko 600 posetilaca, a najbolji su proglašeni glasovima žirija publike.

Pobednik je Damir Munćan iz Bašaida, kome je pripala novčana nagrada od 15.000 dinara, drugo mesto i 10.000 dinara osvojio je Aleksandar Kuzmanov iz Đale, dok je treći Jovica Pavlović iz Filića, kome je pripalo 5.000 dinara. Na tomboli premiju – kosačicu za travu dobio je Vuk Popov iz Novog Sada, poreklom Đalinac. Održana je i likovna kolonija koju je organizovalo Udruženje „Feniks” iz Novog Kneževca.


„Pre tri meseca sam se zaposlio u Uj Sentivanu (Novi Sentivan), udaljenom sedam kilometara, pa nas četvoro iz Đale i četvoro iz Novog Kneževca automobilima ujutro idemo na posao. Nije daleko za putovanje, vlasnik fabrike za izradu stiropora i izolacije za kuće kao i mašina za pravljenje stiropora, plaća gorivo za put i za naše prilike imamo solidnu platu, a isplata je redovna. Tri meseca je probni rad, a ima tamo naših ljudi koji rade godinama. Mnogi rade u Mađarskoj, neki putuju i biciklima, ali odlaze i dalje trbuhom za kruhom, u Austriju, Nemačku, na Maltu, tako da nas ima svuda“, kaže Jegreški.

I dok Đalinci posao traže na strani, grupa radnika „Eko gradnje” iz Zrenjanina, ovde su na terenu. Vujica Miškeljin iz Melenaca konstatuje da ono što je planirano da se uradi do hramovne slave, biće završeno, a posle se nastavlja do Ambulante i Vatrogasnog doma.

„Biti terenac je i lepo i teško. Odvojeni smo od kuće i porodice, ali kroz rad na terenu se prođe i vidi kako je u drugim mestima. Za vikend idemo kući, ponedeljkom se vratimo na teren, jer bilo bi naporno svakog dana putovati iz Melenaca i Zrenjanina. Bitno je da ima posla i da je plata redovna, u ovoj firmi sam 11 godina, verovatno ne bih bio tu da nije sve korektno sa strane poslodavca i šefova“, kaže Vujica Miškeljin.

Tekst i foto: Milorad Mitrović

Piše:
Pošaljite komentar