Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

Firme u stečaju i po deset godina

11.07.2017. 09:25 09:29
Piše:
Foto: Od „Gvožđara” ostalo je još da se proda upravna zgrada u glavnoj gradskoj ulici

ZRENJANIN: Agencija za licenciranje stečajnih upravnika objavila je listu aktivnih stečajeva. Na njoj je i veliki broj srednjobanatskih preduzeća koja su u stečaju i po deset godina.

Jedan od najdužih stečajnih postupaka je onaj u nekadašnjem trgovinskom preduzeću „Gvožđar“, koji je pokrenut još juna 2007. godine. Od tada je rasprodato mnoštvo lokala u gradu i okolnim selima, koji su bili u vlasništvu ove nekada uspešne firme.

Između ostalog, prodati su poslovni prostor u Ulici Obala Sonje Marinković, niz objekata na stovarištu u Ečki, kao i trgovine u Zrenjaninu, Mužlji, Perlezu, Kleku, Tomaševcu... Bivši radnici su u više navrata izrazili sumnju u to da pojedinci namerno odugovlače stečajni postupak, jer im tako odgovara, zahtevajući da se on ubrza. Konačno, ostalo je još da se proda upravna zgrada, u centralnoj gradskoj ulici, posle čega će i definitivno biti stavljena tačka na priču o „Gvožđaru“.

Na listi aktivnih stečajeva su i „Agroživ Juko“, iz 2008, Fabrika čarapa „Udarnik“ iz 2009, a iz iste godine je i stečaj u zrenjaninskoj Šećerani. Stečaj u pivari traje od 2010. godine, kao i stečaj u „Autoprevozu“. Pod aktivnim stečajevima vode se i stečajevi u GIK „Banat“, „Luksolu“ i brodogradilištu „Begej“.

Na spisku su i Fabrika lekova „Jugoremedija“, „Žitoprodukt“, a dosta dugo traju i stečajni postupci u Zemljoradničkoj zadruzi Ečka i „Mužljanskim ritovima“. Od prošle godine stečaj je otvoren u još jednoj zemljoradničkoj zadruzi - „Bratstvo jedinstvo“ iz Neuzine.

Kod stečajeva koji traju više od pet godina, razlog što već nisu okončani leži uglavnom u nerešenim imovinsko - pravnim odnosima, ili kao u slučaju čarapare „Udarnik“, zbog podnetog zahteva o restituciji. „Udarnik” je opstajao sve do početka dvehiljaditih kada je država preuzela fabriku, tako što je Agencija za privatizaciju radila novu procenu kapitala, razvlastila male akcionare, dotadašnje većinske upravljače, i državu uknjižila kao vlasnika sa 53 posto udela.

Od tada je počela da se kruni imovina preduzeća u kojem je bilo zaposleno oko 400 radnika. Fabrika je upadala u teškoće, gubili su se poslovi, a nizali gubici. Ne treba zaboraviti ni da je, u međuvremenu, u grad na Begeju 2007. godine došla italijanska kompanija „Pompea”, koja je u industrijskoj zoni „Bagljaš” izgradila veliku fabriku za proizvodnju čarapa. Paradoksalno, dok je državni „Udarnik” propadao, a radnici ostajali bez posla, država je istovremeno italijanskom investitoru dodeljivala finansijske podsticaje za zapošljavanje. Naposletku je usledila odluka Ministarstva ekonomije o automatskom uvođenju stečaja 2009. godine.

Ž. Balaban

Autor:
Pošaljite komentar