NTT: „Nevidljivi ljudi”, eskapizam i emigracija
“Nevidljive ljude” autorke Jelene Kajgo, u režiji Nemanje Rankovića, petak u 21 čas u vili Stanković u Čortanovcima izvešće Narodno pozorište iz Užica, kao poslednju takmičarsku predstavu 4. Novog tvrđava teatra.
Festival se završava sutra na istom mestu, proglašenjem pobednika i izvođenjem predstave “Međuigre” u čast nagrađenih.
U žiriju su ovog puta teoretičar kulture i književnik Vladimir Kopicl, rediteljka Mia Knežević, i glumica i rediteljka Kinga Mezei, prošlogodišnja laureatkinja. Oni će nagraditi najbolju predstavu, režiju, glumca i glumicu na ovom festivalu.
Komad “Nevidljivi ljudi”, koji ćemo gledati večeras na sceni, po rečima autorke Jelene Kajgo, bavi se različitim oblicima eskapizma. Kod Oskara to je beg od realnosti braka koji se urušio i ljubavi koja je izneverila očekivanja, kod Relje, koji se u poslu lekara stalno suočava sa smrću i patnjom, to je beg u alkoholizam, kod Darka beg iz zemlje u emigraciju... Kod Anite, beg od same sebe i sveta koji je okružuje.
- Uvek me je intrigirala tema kreiranja neke druge realnosti, onda kada ona u kojoj živimo postane previše tegobna. U slučaju Oskara, ta kreacija je radikalna, on svoju realnost izmišlja, glumi, živi, plaća. Delom, ona je inicirana svešću o prolaznosti i sve bližem kraju života, zbog čega je njegova nova realnost lišena smrtnosti. Stvarnost, koju bi trebalo da čine jednostavne stvari, kao što su ljubav u braku i mir u zemlji i svetu u kome živi, dakle ta stvarnost iz nekog razloga stalno izmiče i uvek je nedostižna. Zato Oskar, u želji da nadmudri sudbinu, pribegava kreiranju sveta u kome vlada mir, harmonija i večna ljubav. Naravno, krajnji cilj je kraj života, pomognuto samoubistvo, onda kada on to bude hteo, a ne kada mu je sudbina to namenila - objašnjava Jelena Kajgo.
Iako može da se učini da tekst balansira u nekom međuprostoru fantazije, on je zapravo ukorenjen u realizmu, napominje autorka i dodaje da je takođe važna tema koju tretira ovaj komad emigracija, odnosno problem mladih ljudi koji su napustili zemlju. Kraj komada “sugeriše da je naša realnost varljiva, da može biti, ne nužno ono što nas okružuje, već i ono u šta sami odlučimo da verujemo”.
Igraju: Momčilo Murić, Divna Marić, Slobodan Ljubičić, Danica Ljubičić i Branislav Ljubičić. Scenograf je Marijana Zorzić Petrović, kostimograf je Tamara Bušković, kompozitor je Miroljub Aranđelović Rasinski, za scenski pokret je zadužen Ivica Klemenc, a autor dizajna svetla je Radomir Stamenković.
N. Pejčić