Na ražnju ispekao više od sto volova
Nema takmičenja, ljudi se druže, meze, vrte se ražnjevi, cvrči roštilj, ali po tradiciji, jer se Revena održava po osmi put, u centru pažnje bio je Mišo Smiljanić, zvani Bubreg, iz Mladenova, jer je na velikom ražnju pekao bika od 450 kilograma. Roditelji i dede dovodili su decu da vide „čudo neviđeno“ koje će dugo pamtiti, drugi su strpljivo čekali da ogromne pečenica bude načeta...
- Naše poreklo je iz Glamoča, deda je prvo sredinom prošlog veka došao u Zemun, a završili smo u Mladenovu – kaže Smiljanić. – Slobodno mogu da kažem da sam verovatno na ovim prostorima najbolji majstor za pečenje vola na ražnju, jer to radim više od 35 godina. Počeo sam davno, odnosno 1980. godine i to u Hrvatskoj, tačnije u Istri, lepom gradiću Vrsaru. Tada sam pekao bikove kao turističku atrakciju, a radio sam sa našim Tomom Bajatom koji je tamo radio kao ugostitelj. Do sada sam ispekao sigurno preko 100 bikova, a koliko tačno nisam vodio evidenciju. Vole ljudi ovakve događaje, jer se dešavaju retko, odnosno ne peče se vo od 400, 500 ili 600 kilograma svakog dana već samo na važne datume: da li za porodicu, državu...
Smiljanić kaže da je svoje umeće prikazivao ne samo u Vrsaru, bilo ga je širom bivše velike Jugoslavije. Vrteo je njegov ražanj bikove, na primer, u Bubanj Potoku, Užicu, Novom Sadu, Veterniku, Bezdanu, Odžacima, Subotici, Baču, a priseća se da ih je najviše pekao u Čelarevu i tvrdi da je u tom mestu sigurno ispekao najmanje 25 bikova.
- Velik je ovaj posao, ne može čovek sve sam, mada sam ja tuđu pomoć sveo na minimum, ali opet treba u pojedinim fazama pomoć još nekoliko pari jakih ruku, ne možeš satima da mažeš pečenicu, paziš na vatru, mora se malo i sesti, odahnuti, osvežiti se, jer iako je februar vidite da sa čela curi znoj – dodaje Mišo. - Sa pripremama, samim pečenjem i sklanjanjem inventara posle počenja treba barem 12 sati. Da bi se ispekao bik od oko 450 kilograma kao ovaj koji pečem sada u „Bagremari“, potrebno je 8-9 sati. Posle šest sati počinje prvo sečenje mesa, pa se pečenje nastavlja još dva sata, a meso se ponovo seče. Na težinu bika ide dva odsto soli, pa sam za ovoga potrošio četiri kilograma. Najbolje je da se bik peče na ćumuru uz pomoć bukovine. I u ovom poslu ima tajni, pa vam ni ja ne mogu sve reći, ali stalno se meso mora mazati, natapati, a osnova su ulje, pivo, voda, so, šećer. E, to nije sve, jer se dodaju i začini koje vam ne mogu otkriti. Ovaj veliki posao ima i svoju cenu, a kada je ceo posao i oprema moja, računajući moj rad, ćumur i drva, prosečno za bika treba platiti 400 evra. Naravno, gazdino je da kupi bika.
Miloš Sudžum