Vučković: Odlaganje bolnih rezova skupo košta
Budžetski deo fiskalne konsolidacije u ovoj godini sprovodio se dobro, pa i brže nego što je bilo predviđeno, ocenio je Fiskalni savet Srbije. Međutim, ne umanjujući
značaj budžetskih poboljšanja, ukazao je FŠ u oceni fiskalnih kretanja i strukturnih reformi u 2016. godini, veoma je opasno to što se u delu šire, pa i stručne javnosti, stvara mišljenje da su snažnim smanjenjem fiskalnog deficita rešeni svi hronični problemi domaćih javnih finansija. Naprotiv, zanemarivanjem reformi javnog sektora, pre svega javnih i državnih preduzeća, Srbiji prete isti rizici koji su je i doveli do nezavidne fiskalne pozicije, a mogli bi da ponište i ove, nesporno dobre rezultate.
Član Fiskalnog saveta Srbije Vladimir Vučković u intervju za “Dnevnik” objašnjava da su budžuetski rezultati u ovoj godini zaista veoma dobri, ali da ne možemo biti zadovoljni reformskim delom rada Vlade.
- Izostale su promene u radu najvećeg broja državnih i javnih preduzeća, nema reformi važnih sektora, kao što su zdravstvo i obrazovanje, izostala je i racionalizacija, odnosno ciljano smanjivanje broja zaposlenih u sektorima u kojima postoje očigledni viškovi. Posledica toga je da ćemo i u 2017. godini imati prilično visoke subvencije za državna preduzeća i velike rashode za zarade u javnom sektoru. Sve to opterećuje privatni sektor i udaljava Srbiju od željenog ishoda – jeftine i efikasne države u kojoj privatni sektor ima mnogo veću ulogu nego što je to danas slučaj.
* Ima li Srbija pravo da naredne godine ne sprovede racionalizaciju javnog sektora i ne završi priču o javnim preduzećima, a pogotovo onima koji prave gubitke?
- Svako odlaganje košta. Umesto da se novac sačuva za produktivne i korisnije svrhe, kao što su javne investicije, ulaganje u zdravstvo, obrazovanje, kulturu, pa i rasterećenje privrede i građana nepotrebnih nameta, budžet mora da predvidi sredstva za pokrivanje loših rezultata dokazanih gubitaša. To je matrica iz koje moramo što pre da izađemo. Ne bi bilo dobro da neke eventualne poremećaje u svetskoj privredi dočekamo s nereformisanim javnim sektorom. Tada bismo se vrlo brzo vratili na putanju visokog deficita i rastućeg javnog duga, a građani bi na svojim leđima morali da osete neka nova fiskalna prilagođavanja, odnosno štednju.
* Neke vaše kolege ekonomisti upozoravaju da bi znatnije povećanje plata i penzija naredne godine, kao i smanjenje poreza i doprinosa, mogle dovesti do rasta javnog duga i produžene recesije. Da li takva opasnost zaista postoji?
- Rizik postoji. Bez obzira na ideološko ili političko opredeljenje, računice su prilično jednostavne. Ako povećamo najveće rashode budžeta, kao što su plate i penzije, a na drugoj strani umanjimo prihode, kroz smanjenje poreza, onda bismo ponovo išli ka deficitu od pet i više procenata, što je, izvesno, neodrživo. Zbog toga je važno da se podsetimo da je javni dug izuzetno visok i da fiskalna konsolidacija nije završena. Potreban je oprez i odgovorno ponašanje kako bi se dobro stanje u budžetu dalje popravljalo i kako bi javni dug opao na prihvatljiv nivo.
* Tokom godine isticali ste da plate u javnom sektoru i penzije ne treba povećavati ni prošle ni ove godine, a povećanja je bilo već od decembru godne iz nas. Ima li opravdanja povećanju plata i penzija s jedne strane, a s druge koliki to rizik nosi?
- Vlada bira šta želi da uradi u situaciji boljih rezultata od očekivanih. Očigledno je da je sada izabrano da se višak usmeri ka platama u javnom sektoru i penzijama. Ekonomski posmatramo, to nije najbolje rešenje. U odnosu na našu snagu privrede i ekonomski proizvod (BDP), mi već imamo prevelike mase zarada i penzija. S druge strane, država nedovoljno investira i nedovoljno se stara o zdravstvu, školstvu, pa i o privatnom sektoru. Zato bi bilo bolje da se ubuduće eventualni fiskalni prostor iskoristi za razmišljanje o rasterećenju privrede i građana, a ne o presipanju ušteda u javni sektor.
LJ. Malešević
MMF važno sidro
- MMF se pokazao kao važno sidro za ekonomsku politiku. Ova godina je poslednja godina tekućeg aranžmana i bilo bi dobro da se postave osnove za novi. To nas ništa ne košta, pošto ne povlačimo kredite od MMF-a, a predstavlja znak stabilne i odgovorne ekonomske politike. Važna lekcija, koju smo naučili u prethodne dve godine, jeste da je makroekonomska stabilnost preduslov privrednog rasta i boljeg životnog standarda. Pošto to sami često zaboravljamo, nije loše imati MMF kao garanciju da se neće pribegavati populističkim i kratkoročnim rešenjima.