Male akcionare i sud malo štiti
Srbija je znatno napredovala na „Duing biznis” listi koju pravi Svestka banka: preskočili smo čak 12 pozicija i sada smo na 47. mestu. Uvek može bolje pa u narednom
periodu imamo ambiciju da uđemo u „top-30”. Da bismo to postigli, treba da uradimo štošta. Među stvari koje se moraju popraviti da bi Srbija bila još zanimljivije mesto za strane investitore spada veća zaštita malih akcionara. Stručnjaci smatraju da treba poboljšati i propise koji regulišu tu oblast, a posebno njihovu primenu. Kakav je položaj malih akcionara u Srbiji, kada su toliko zapeli za oko stručnjacima Svetske banke da smo zbog toga dobili i minuse kod izrade pomenute liste?
– Naši propisi su tako koncipirani da su mali akcionari u situaciji da ih veliki akcionar, koji je često i većinski vlasnik, nadglasa, odnosno da donese odluku koja je na njihovu štetu – kaže profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu dr Milojko Arsić. – Ceo koprus propisa koji reguliše tu oblast treba koncipirati tako da to ne može da se dogodi. Bez toga nema razvoja akcionarstva u Srbiji. A to je i te kako bitno jer se tu mogu skupiti znatne pare.
– Poseban problem u ovoj oblasti predstavlja i pravosudni sistem kod nas – kaže Branislav Jorgić iz brokerske kuće „Jorgić”. – Nadležni iz našeg pravosudnog sistema se teško snalaze u sporovima koje povedu mali akcionari pa kada zatraže pravdu, najčešće ostaju kratkih rukava, odnosno gube sporove.
On objašnjava da je kod nas većinski akcionar u prednosti. On ne traži saglasnost malih akcionara za prodaju imovine, često mu za otkup njihovih akcija nudi nerealno niske cene. Kada nezadovoljni takvim razvojem događaja tuže velikog suvlasnika, na sudu najčešće gube, odnosno nema odgovarajuće zaštite od te vrste prevara.
Akcije su ne samo vrednosne hartije koje potvrđuju vlasništvo već i dobar način za ulaganje. U Srbiji devizna štednja iznosi oko devet milijardi evra. Uz kamatu od pola procenta godišnje, mnoge štediše bi rado potražile unosniji vid ulaganja od štednog računa. Akcije se tu nameću kao jedna od opcija. Kod nas su ulozi mali – u proseku se kreću između 500 i 1.000 evra, tek da se kupi koja akcija. Međutim, kod nas će to još izvesno vreme ostati tek dobra ideja do čije realizacije ćemo sačekati. Razlog za to nije samo u činjenici da propisi i odluke sudova ne idu naruku malim akcionarima već i ponuda akcija kod nas.
– Ovde nema ponude koja bi bila zanimljiva za male akcionare, čak i kada bi za njih bila realno primamljiva. Bilo bi dobro da ponuda ne Berzi bude veća i raznovrsnija. Da se tu, recimo, pojave akcije „Telekoma Srbija” i sličnih velikih kompanija – rekao je Branislav Jorgić.
Tako nam ostaje da do sledećeg snimanja poslovne klime u Srbiji i nove „Duing biznis” liste makar popravimo propise, kada već pravosudni sistem ne možemo unaprediti od danas do sutra.
D. Vujošević
Od Ce-marketa do Pekabete...
Kako prolaze mali akcionari pokazuju primeri kojih se svi sećamo. Nismo zaboravili koliko su se bunili mali akcionari Ce-marketa, Pekabete i još nekih, ali su na kraju morali da pristanu na cenu akcija koju su im izdiktirali većinski vlasnici. Akcionari Ce-marketa i danas smatraju da su oštećeni za više od sto miliona evra. Sve to odnosilo se na slučaj privatizacije i prodaje Maksija, a kasnije Deleza.