Javni prostori pripadaju svim građanima
u organizaciji Udruženja „Suburbijum”. Cilj skupa bilo je pokretanje tema o definisanju javnog prostora, vlasništvu nad njim, (ne)aktivnim građanima, valorizaciji sadržaja uličnog spektakla, odnosu sadržaja i prostora, o umetničkim intervencijama u celinama koje su graditeljska baština, kao i o javnoj socijalnoj dimenziji u lokalnoj zajednici.
Tako je Darko Reba s Departmana za arhitekturu i urbanizam novosadskog Fakulteta tehničkih nauka, na primerima uporedne analize nekoliko evropskih gradova, postavio pitanje zbog čega se dobre ideje ne bi mogle primeniti i na podgrađe Petrovaradinske tvrđave, odnosno i u drugim gradovima u Srbiji.
Nikola Pisarov iz Centra savremene umetnosti kritički se osvrnuo na projekat „Skoplje 2014”, koji je ostvaren bez ikakve javne rasprave, a po kojem je na prostoru od jednog kvadratnog kilometra prvo uništeno javno gradsko zelenilo, a zatim sagrađeno 20 novih zgrada i postavljeno više od 250 skulptura. Paralelu između dve tvrđave, u Osijeku i Petrovaradinu, ali samo graditeljske, izložio je Zlatko Uzelac iz zagrebačkog Instituta za povjest umjetnosti uz prikazivanje obnovljenog prostora ispred osiječke Tvrđe, koji je postao javni prostor ne samo za šetnju već i za održavanje raznih manifestacije.
Na Simpozijumu su učestvovale i Riječanke Ivana Golob Mihić iz Centra za industrijsku baštinu i Ema Aničić iz Muzeja grada, Dragana Vasiljević Tomić s Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, članica regionalne organizacije „Ekspedito” iz Kotora Tatjana Rajić, Mia David s Departmana za arhitekturu i urbanizam FTN-a.
Skupu je prisustvovao i Jošt Derik iz evropske nevladine organizacije „prostoRož” koja se bavi istraživanjem javnog urbanog prostora i njegovog značaja za lokalno stanovništvo, dok su Katarina Dajč i Miljena Vučković iz petrovaradinskog „Scenatorija” elaborirale ideju o približavanju nevidljivog graditeljskog nasleđa na primeru Petrovaradinske tvrđave i njenih srušenih delova putem izvođačke umetnosti kao instrumenta, u okviru projekta „Tvrđava od papira”.
L. Radlovački