„Radulovića niko nikada nije zvao Miša Banana”
u Zapadnu Evropu moglo bi da donese i neke nove dokaze, pre svega odbrane koja negira sve optužbe, saznaje „Dnevnik. Do početka ponovljenog suđenja, zakazanog za 26. septembar, očekuje se da Holandija izruči okrivljenog Darka Tošića, kojeg je tamošnja policija uhapsila prošlog jula po srpskoj poternici, pa bi deo novih dokaznih predloga mogao stići i od njega.
Ima, međutim, od ranije u vezi sva četiri obuhvaćena događaja, u Urugvaju, Argnetini, Brazilu i Italiji, mnoštvo dokaznih predloga, koji čekaju novu šansu u ovom postupku, jer ih je u prvom sud odbio. A sa tog „lagera“ starih neprihvaćenih dokaza, na koje još računa odbrana Darka Šarića, većina se, po saznanjima našeg lista, odnosi na kredibilitet trojice svedoka saradnika - Nebojše Joksovića, Draška Vukovića i Radana Adamovića - kojima je takođe ukinuta presuda i sudi im se iznova.
Branioci biznismena Rodoljuba Radulovića, obuhvaćenog samo „argentinskom optužnicom“, sada se nadaju izvođenju barem nekih od sijaset argumenata kojima odbrana osporava optužbe, pored ostalog, i tvrdnjama o njegovoj uspešnoj poslovnoj karijeri, tokom koje je svojevremeno obnavljao, a u jednom periodu bio i vlasnik i zakupac većeg dela stare tvrđave u Kotoru! Problematičan je za odbranu i navodni Radulovićev nadimak Miša Banana, jer, kako je istakla odbrana, njega niko nikada nije tako zvao i reč je o, kako tvrde, „policijskoj ili medijskoj izmišljotini”.
Preteklo je više od dvadeset dokaza predlaganih pisanim podnescima sve u nastojanju odbrane da dokaže da „Radulović nije počinio krivično delo koje mu je stavljeno na teret niti bilo koje drugo i da nema nikakve veze s navodima optužbe da je brodom „Verti” u njegovom formalnom vlasništvu, osim legalno ugovorenog prevoza tovara soje od Argentine za Španiju, krajem 2008. i početkom 2009. godine, do Gibraltara prokrijumčareno oko 1.800 kilograma kokaina“.
Radulović je, ocenjuje odbrana u obrazloženju svojih predloženih dokaza, „neosnovano optužen, nijedan od dokaza koji su izvedeni na suđenju ne dovode ga u vezu da je izvršio bilo koje krivično delo“. Još od početka osamdesetih godina prošlog veka, Radulović je, navodi u podnesku od 20. aprila 2015, njegov branilac Velisav Milutinović, „započeo značajne poslovne aktivnosti u Austriji, Nemačkoj, Švajcarskoj, Rusiji, SAD kao i sa brojnim arapskim zemljama i radilo se o poslovima velike vrednosti“.
„U to vreme Radulović je obavljao i značajne poslove u Kotoru gde je sa svojim bratom bio većinski suvlasnik firme ’Trekom’ koja je izvela velike radove na izgradnji stanova u Kotoru, Prčnju, Perastu i drugim mestima na obali mora, a započeti su i obimni radovi na rekonstrukciji tvrđave u Kotoru”, navode Radulovićevi pravni zastupnici.
Određena dokumenta sa spiska iz ovog podneska odbrana je predlagala kao dokaze o Radulovićevom vlasništvu nad brodovima „Verti“ i „Golden“, da su, kako se tvrdi „kupljeni uz poštovanje propisane procedure, međunarodnih pravila o trgovini brodovima i zakonima država u kojima su kupljeni, dok pojedina potvrđuju da se radi o nesumnjivoj pravnoj poslovnoj aktivnosti Radulovića kao računopolagača sopstvenog novca preko svojih firmi“.
Tu su i papiri koji, po odbrani, potvrđuju da po međunarodnim standardima vlasnici brodova najčešće nisu i tehničko komercijalni operateri u vezi angažovanja brodova, već se zaključuju ugovori sa ovlašćenim brokerskim kućama, ali i u konkretnom slučaju, dokumenta o angažovanju komercijalnog brokera za oba broda. To su, smatra odbrana, i „dokazi o pogrešnom stavu tužilaštva da je Radulovićeva firma Manmare ugovarala poslovno angažovanje brodova, pa i prevoženje robe na relaciji Argentina –Španija, kako to stoji u optužnici“. Ovim dokazima odbrana osporava i tvrdnje iz optužnice da su „brodovi ’Verti’ i ’Golden’ bili samo formalno u Radulovićevom vlasništvu, a da su stvarni vlasnici bili članovi kriminalne grupe“.
Podsetimo, Apelacioni sud u Beogradu ukinuo je 24. juna prvostepenu presudu kojom je Darko Šarić bio osuđen sa još dvadesetoro okrivljenih po optužbama za krijumčarenje kokaina. Presuda je potvrđena pravosnažno u delu u kome su optužbi oslobođeni Boban Stanojković, Darko Gazdić i Aleksandra Mišić, s obzirom na to da nije dokazano da su izvršili ta krivična dela.
Specijalni sud je, inače, tom sada ukinutom presudom osudio na po 20 godina zatvora Darka Šarića i Gorana Sokovića, a na 18 Željka Vujanovića po optužbama za krijumčarenje oko 5,7 tona kokaina iz Latinske Amerike u Zapadnu Evropu. Optužnicom su obuhvaćena ukupno četiri događaja koja su otkrivena u akciji „Balkanski ratnik” 2009. godine, a vezuju se za Urugvaj, Brazil, Argentinu i Italiju.
Kao pripadnici grupe, po različitim optužbama u vezi pojedinih događaja, bili su osuđeni: Marko Pandrc i Boško Nedić na po 15 godina zatvora, kao i Nenad Novaković. Okrivljeni Nikola Dimitrijević i Darko Tošić bili su osuđeni na po 13 godina i 6 meseci, dok je kazna od dvanaest i po godina bila izrečena Petru Obradoviću, a pola godine manje Milošu Cajiću i Milanu Milovcu.
Biznismen Rodoljub Radulović bio je osuđen u odsustvu na jedanaest i po godina zatvora, a na po 11 godina okrivljeni Nebojša Sretenović, Marko Račić, Vladimir Račić, Borislav Tunjić, Živko Sibinski, Boban Stojiljković i Marko Dabović. Takođe, prvostepenom presudom osuđena su i tri svedoka saradnika Draško Vuković na 8 meseci, Nebojša Joksović na 5 meseci i Radan Adamović na 10 meseci zatvora.
Svi okrivljeni su odbacili optužbe i tvrde da ništa od onoga za šta se terete nisu počinili. Izvršenje krivičnih dela priznala su samo trojica svedoka saradnika koji su taj status dobili tokom postupka, a ukinutom presudom Specijalnog suda bili su osuđeni na višemesečne kazne zatvora: Nebojša Joksović na 5 meseci, Draško Vuković na osam, a Radan Adamović na 10 meseci zatvora.
Jaska Jakovljević