Oslonac za stare i bolesne u svakodnevnom životu
Ekumenska humanitarna organizacija (EHO) osnovana februara 1993. godine na inicijativu Svetskog saveta crkava iz Ženeve,
koji je tražio crkvenog partnera na teritoriji AP Vojvodine zarad podrške izbeglicama koje su dolazile iz Bosne i Hrvatske tokom ratova u nekadašnjoj Jugoslaviji, vremenom je počela da razvija i druge projekte. Aktivnosti EHO-a danas razvrstane su u tri glavne programske oblasti, a u prvu od njih spada i projekat „Pomoć u kući – kućna nega“.
– Projekat „Pomoć u kući – kućna nega“ započet je 2008. godine, s idejom da pomognemo starijim sugrađanima i osobama s invaliditetom da poboljšaju kvalitet svog života, pružanjem visokokvalitetnih usluga, neophodnih za obavljanje osnovnih dnevnih potreba – kaže koordinatorka projekta Borka Vrekić. – To podrazumeva dolazak medicinske sestre ili negovateljice u njihov dom, koja će im pomoći u njihovim svakodnevnim aktivnostima jer, nažalost, starija populacija u Novom Sadu, a naročito ljudi iz ruralnih sredina, ostaju sami pošto deca odlaze u inostranstvo ili migriraju u veće gradove u potrazi za poslom. Projekat je usmeren na unapređenje kvaliteta života korisnika, obezbeđuje se odgovarajuća nega i pomoć, u skladu s potrebama i dijagnozom.
Aktivnosti obuhvataju pomoć u obezbeđivanju hrane – nabavku namirnica, gotovih obroka, pripremu lakih obroka i osvežavajućih napitaka, pomoć pri hranjenju, održavanju lične higijene, oblačenju i svlačenju, obavljanju fizioloških potreba, održavanju čistoće prostorija, kao i pomoć u zimskim periodima, što podrazumeva loženje vatre, čišćenje peći, pomoć u nabavci ogreva... Neki korisnici su polupokretni, te je njima obezbeđeno zadovoljavanje socijalnih i kulturno-zabavnih potreba, uključujući pomoć pri kretanju unutar i van kuće, nabavku novina i knjiga, iniciranje socijalnih kontakata i uključivanje korisnika u kulturne aktivnosti, staranje o plaćanju računa. Između ostalog, radi se i saniranje i nega manjih povreda, nabavka i nadgledanje uzimanja lekova i primena saveta propisanih od medicinskih stručnjaka, ali i odvođenje na lekarske preglede i kontrola vitalnih funkcija, poput krvnog pritiska, telesne temperature, nivoa šećera u krvi... Posreduje se u obezbeđivanju različitih usluga, kao što su popravke instalacija, stolarije, uređaja za domaćinstvo ili krečenje stana.
– Od septembra prošle godine imamo državnu licencu za pružanje usluga pomoći u kući, pošto postoje državni standardi koje moramo da ispunimo – rekla je Borka Vrekić. – Mi smo jedna od prvih nevladinih organizacija, ako ne i prva u Vojvodini, koja je ima, te ne čudi što nas opštine biraju kada znaju da će dobiti nešto što je po standardima i da će primaoci usluge, odnosno starije osobe i one s invaliditetom imati kvalitetne i proverene usluge. Negovateljice su završile posebne kurseve, a i one i medicinske sestre moraju da imaju akreditaciju Republičkog zavoda za socijalnu zaštitu. Trenutno imamo oko 300 korisnika i 23 negovateljice i medicinske sestre koje pružaju usluge na terenu. Volonteri su uvek dobrodošli jer pomažu profesionalcima na terenu. Tako u tih sat – sat i po, koliko traje poseta, volonteri odu do pijace, ili plate račune, odnosno rade sve što je potrebno nepokretnom korisniku, a ukoliko se radi o polupokretnim licima, volonteri budu pratnja prilikom odlaska do pošte ili do prodavnice jer korisnicima mnogo znači da malo izađu i sretnu komšije i popričaju sa njima.
Centri kuće nege i pomoći oformljeni su u Novom Sadu, Pivnicama, Kisaču, Bačkom Petrovcu i Staroj Pazovi, a ove godine u planu je otvaranje još tri centra – u Adi, Sečnju i Novoj Crnji. Radno vreme je pre podne i po podne, kao i vikendima jer, kako kaže Borka Vrekić, cilj rada i jeste da niko ne ostane uskraćen. Korisnici ovu uslugu plaćaju simbolično, jer se najveći deo novca za realizaciju pribalja od lokalnih samouprava preko projekata i donacija.
I. Mikloši