Svakoj četvrtoj porodici meso ili riba nisu na meniju
Svaka četvrta porodica u Srbiji ne može sebi da priušti meso ili ribu u obroku svakog dana, pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku o materijalnoj uskraćenosti,
dok polovina domaćinstava ne može sebi da priušti vanredan trošak u iznosu do 10.000 dinara jer toliku uštedu u kućnom buyetu nema. Podaci pokazuju i to da više od 15 odsto domaćinstava u Srbiji sebi ne može da priušti odgovarajuće grejanje, dok je stopa materijalne uskraćenosti za sve te osnovne potrebe 40,9 odsto.
Republički zavod za statistiku saopštava i da su domaćinstva u Srbiji prošle godine prosečno mesečno raspolagala s 57.814 dinara. Realno, procenat domaćinstava koja su prošle godine imala na raspolaganju tu cifru je manji, a mnogo je veći broj onih kojima je ona bila nedostupna. Pogotovo je bila nedostupna onima koji su se našli u stopi rizika od siromaštva ili socijalne isključivosti, gde je prag rizika siromaštva računatog za četvoročlanu porodicu 31.332 dinara mesečno. Takve porodice, pod uslovom da bilo ko može da preživi mesec s 8.000 dinara po članu, imale su čak 26.482 dinara manje od onoga čime su, po RZS-u, raspolagala domaćinstva u Srbiji. Srbija se trudi da iz buyeta izdvoji najviše novca što može za korisnike socijalne zaštite jer je svesna toga da je siromašnih sve više, ali on ipak ne može u dovoljnom iznosu da stigne do onih koji nemaju nikakvih prihoda ili imaju male.
Podaci o korisnicima socijalne zaštite u opštinama u Srbiji pokazuju da ih je čak 682.172. Od tog broja je 193.856 dece, 66.060 mladih, 322.334 odraslih i 99.913 ostarelih, koji pod stare dane nemaju penziju jer je nikada nisu zaradili.
Od ukupnog broja korisnika socijalne zaštite gotovo trećina je iz Vojvodine: podaci RZS-a pokazuju da ih je u Vojvodine 205.364, od čega 58.061 dece, 19.141 mladih, 100.806 odraslih i 27.356 ostarelih. Da siromaštvo nema veze s visokim prosečnim platama dokaz je to što u većini vojvođanskih opština koje prednjače po visini plata ima i najviše korisnika socijalne zaštite. Tako, recimo, u Vršcu, koji ima najveću prosečnu platu u Vojvodini, ima čak 7.674 korisnika socijalne zaštite. Ili, u Pančevu, gde su plate među većim ne samo u Vojvodini već i u Srbiji, evidentirano je 9.568 korisnika socijalne zaštite.
Opštini Beočin, koja je već godinama među onima s visokom prosečnom platom, mnogi zavide na novcu koji radnici svakog meseca stave u yep, ali iza tog proseka krije se i velika socijalna beda. Naime, prosečna februarska plata u Beočinu od 47.376 dinara manja je oko osam odsto od zarada u istom mesecu lane, što je posledica sve manjeg broja zaposlenih. U isto vreme, opština koja može biti zadovoljna zabaleženom prosečnom platom većom od republičke ima 2.302 korisnika socijalne zaštite, od čega je samo dece 809, a mladih 271.
Kada se posmatraju podaci za Vojvodinu, najviše korisnika socijalne zaštite ima grad Novi Sad – 24.344, ali su tu uračunata i sva prigradska naselja i sela. Velik broj korisnika socijalne zaštite beleži Kovin – 6.049, Kula – 5.549, Apatin – 4.573, Sombor – 8.987, Bečej – 5.410, Kikinda – 9.222, Subotica – 11.820, Zrenjanin – 10.437, Sremska Mitrovica – 7.283, Ruma – 6.611... U Alibunaru, gde je zabeležena najmanja plata u Vojvodini od svega 27.817 dinara mesečno, beleži se i 2.862 korisnika socijalne zaštite, od čega su 842 deca.
LJ. Malešević
Od zapada do juga
U Zapadnobačkoj oblasti ima 22.014 korisnika socijalne pomoći, u Južnobanatskoj – 36.270, Južnobačkoj – 52.099, Severnobanatskoj – 25.307, Severnobačkoj – 18.569, Severnobanatskoj – 20.782 i u Sremskoj oblasti – 30.323.