Pravda skupa i čekaju je 13 godina
Pre 13 godina počeo je, sada očito, maratonski sudski spor nekoliko hiljada ljudi kojima je od strane nekadašnjeg AD „Sintelon“ u Bačkoj Palanci ponuđeno da otkupe pojedinačno 60 akcija ove kompanije.
Cela transakcija odvijala se, po rečima predstavnika Odbora oštećenih akcionara „Sintelona“, krajem prošlog veka, a skoro 5.000 ljudi se prijavilo za akcije koje su pod povoljnijim uslovima mogli da otkupe odmah, ili da se odreknu prava na kupovinu i za uzvrat dobiju po 100 tadašnjih nemačkih maraka u dinarskoj protivvrednosti. Ogromna većina je to prihvatila, a kasnije su tužili AD „Sintelon“ jer im je, navodno uskraćeno pravo da akcije kupe na otplatu.
Opštinski Sud u Bačkoj Palanci zaključio je raspravu 7. septembra 2007. godine i delimično usvojio preinačeni tužbeni zahtev, čime se utvrđuje ništavnim ili se poništavaju zaključnice o sekundarnoj prodaji akcija prvo tuženog AD „Sintelon“ IV emisije običnih akcija serije D, datum emisije 30.9 1998. godine. Po toj presudi 30-tak ljudi trebalo je da dobije u proseku između 500.000-700.000 dinara, jer tužbu nisu mogli da podnesu svi koji smatraju da su oštećeni. Kasnije se „Sintelon“ žalio i na višim sudskim instancama dobio sve sporove računajući i Ustavni sud.Advokat koji je oko jedne decenije zastupao one koji smatraju da su oštećeni preminuo je pre nešto više od godine, a Advokatska komora Beograda ovaj predmet je dodelila drugom advokatu.
- Sada smo došli u situaciju da advokat koji je dobio naš predmet neće da nas zastupa, ali neće da preda predmet drugom advokatu – kaže Rajko Papić, predsednik Odbora oštećenih akcionara. – Reč je o tome da je naš predmet stigao u Sud u Strazburu, ali da naš budući advokat ne može da nas tamo zastupa bez predmeta odnosno barkod markica.
Advokat kod koga je sada naš predmet tvrdi da se porodici pokojnog advokata duguje 710.000 dinara, a ja znam da je uplaćeno milion i 110.000 dinara. Navodno, to nije bilo dovoljno.Miloš Radulović, član Odbora koji se angažavao kako bi predmet stigao u Strazbur, veli da se predmet mora dati advokatu koga oni odaberu, a da sva eventualna potraživanja treba tražiti putem suda.
Na nedavnom zboru kome je prisustvovalo stotinak, uglavnom starijih, ljudi čulo se dosta teških reči, optužbi, ton je često podizan, a većina je pitala kada će spor biti rešen. Ljudi su, vele u sedam krugova plaćali za advokata, a sada ispada da para nema dovoljno za troškove suđenja, da li su svi plaćali.... Takođe, ispalo je sporno ko je nosilac tužbe, jer Papić tvrdi da je on, a Mateja Laćarak tvrdi da je još uvek ona ta koja je nosilac tužbe.
Cela ova priča ne samo što dugo traje nego je i jako komplikovana čak i za one koji su tužili. Kao da se još jednom pokazalo da je pravda spora, ali i skupa, jer suđenje od Opštinskog suda do Strazbura traje 13 godina, a kada će biti završeno malo ko može čak i da proceni. Podosta je onih koji su se upokojili od početka ovog sudskog procesa, a jedino što je ostalo je priča o tome da je oko 5.000 onih koji se nadaju „velikim parama“. Očito je da će jedino Sud u Strazburu staviti tačku na ovu dugu priču iz vremena početka privatizacije na ovim prostorima.
M. Sudžum