Hrvatska nema tu moć da zadrži Srbiju na putu ka EU
– Ključne zemlje članice EU, će odlučivati o daljem procesu proširenja a ne Hrvatska. Kada se taj proces u političkom smislu bude zatvorio na način kako to najveće sile unutar EU budu smatrale da je potrebno,
tada će se i ostali procesi i problemi vezani za zemlje susede zatvoriti do nekog neophodnog nivoa i otvoriće se put ka punopravnom članstvu Srbije ka EU – izjavila je za „Dnevnik” predsednica Centra za spoljnu politiku Aleksandra Joksimović, koju, uprkos drugačijim obećanjima, nije iznenadila politika uslovaljavanja koja je iz Zagreba krenula ka Beogradu.
Naime, u srpsko-hrvatskim odnosima ponovo su „odapete strelice”, a Hrvatska je jedina država članica EU koja nije dala saglasnost, odnosno izveštaj o ispunjenosti merila za otvaranje poglavlja 23 u pregovorima Srbije s Unijom. S Aleksandrom Joksimović razgovaramo o situaciji u kojoj Zagreb od Beograda, nakon izjave da će, zbog toga što nije isporučio lidera radikala Vojislava Šešelja Hagu, spustiti rampu na dalji put u EU, traži da naša zemlja za poglavlje 23 mora da ispuni određene uslove, među kojima je poštovanje ljudskih prava, posebno manjinskih, puna saradnja s Hagom i reforma pravosuđa.
Da li vas je iznenadilo takvo uslovljavanje pristiglo iz Hrvatske?
– Takva vrsta poruka iz Zagreba u ovom trenutku nije iznenađujuća. Dakle, pre svega činjenica da je Hrvatska postala punopravna članica EU daje neku vrstu ucenjivačkog kapaciteta, koji, čini se, nijedna od zemalja članica EU nije odolela da ne primeni u odnosu na svoje susede. I Hrvatska je na svom putu ka EU imala slične probleme sa Slovenijom. Hrvatska će pokušati da određene bileteralne probleme sa Srbijom, koji dosta dugo stoje na stolu, reši kroz svoju povoljniju poziciju punopravne članice. Ali, problem s Hrvatskom je u ovom trenutku dublji i ima ozbiljniju političku dimenziju, imajući u vidu da u izuzetno dugoj predizbornoj kampanji u toj zemlji, zapravo predizborna tema za koju su se utrkivale sve političke opcije bila tema uperena protiv Srbije i Srba. Formiranjem nove vlade se očekivalo da se vidi nekakav novi spoljnopolitički kurs. Međutim, čini se da je u ovom trenutku hrvatska vlada i dalje spremna da ostane na tom tvrdom kursu prema Srbiji i Srbima. Pri tom, Hrvatska nema tu moć da zadrži Srbiju na putu ka EU.
Očekujete li da će ti problemi biti prevaziđeni i da će na leto biti otvorena poglavlja 23 i 24?
– Putem diplomatskih kanala i kroz delovanje različitih država EU će biti omogućeno da se poglavlja 23 i 24 otvore tokom predsedavanja Holandije, kako je i dogovoreno. Ali se, s druge strane, zapravo konstantno govori o tome da će na evropskom putu biti problema s Hrvatskom. Inače, Hrvatska je i prema BiH imala slične stavove, tako da ćemo vremenom videti hoće li se ona opredeliti da igra konstruktivnu ulogu u daljem procesu proširenja EU na Zapadni Balkan ili ne.
Zašto je Hrvatska, suprotno svojevremenim obećanjima da će čak podržati brže evrointegracija Srbije, pribegla kapacitetima koje joj daje članstvo u EU?
– Znalo se od početka da zemlje članice prosto teško odolevaju da pojedina biletaralna pitanja ne stave na dnevni red tokom integrativni procesa, naročito njihovih suseda. To znači da se ti problemi neće pojaviti samo u odnosima s Hrvatskom. Desiće se to nama i s Bugarskom i Rumunijom. Već je bilo nekih razgovora u vezi s nacionalnim manjinama tokom procesa kandidature itd. Dakle, svakoj zemlji članici se čini da može iskoristiti tu svoju komparativnu prednost, a to i jeste trenutak kada se neka otvorena pitanja mogu zatvoriti. Ali, s druge strane, o daljem procesu proširenja odlučivaće ključne zemlje članice EU i kada se u političkom smislu taj proces bude zatvorio na način kako to najveće sile unutar EU budu smatrale da je potrebno. Tada će se i ostali procesi vezani za zemlje susede zatvoriti do nekog neophodnog nivoa i otvoriće se put ka punopravnom članstvu Srbije u EU.
Očekujete li reakciju Brisela, Evropske komisije i da li će doći do sličnog rešenja kao u slučaju nedavnog „carinskog rata”?
– EU uvek može, na određeni način, intervenisati diplomatskim kanalima. To ne mora biti uvek javno, što je i mnogo bolje ukoliko se neke stvari dogovore u zatvorenoj tišini. Mislim da je uticaj pojedinih zemalja koje imaju veliku snagu unutar EU još značajniji, tako da verujem da će do rešenja tog konkretnog problema doći u odgovarajućem roku, ali, generalno, brine razmena oštrih poruka i, čini se, kurs oštrih stavova Vlade Hrvatske prema Srbiji koji se nastavlja.
Vladimir Đuričić
Ne odlučuju oni
Može li i sme li Hrvatska tek tako da postavlja bilo kakve uslove Srbiji, a da za to prethodno ne konsultuje i ne dobije odobrenje od Brisela?
– Svaka zemlja članica može nastupati samostalno, naravno, uvek mereći određenu vrstu potencijalnih posledica. Podsećanja radi, Hrvatska je u okviru Evropskog parlamenta već drugu godinu zaredom davala veliki broj amandmana na Rezoluciju o napretku Srbije ka evropskim integracijama, a unutar tih amandmana je bio veliki broj bilateralnih pitanja. Oni su na nivou Evropskog parlamenta u potpunosti odbijeni. Dakle, Hrvatska može samostalno postavljati određena pitanja, ali to ne znači da će ona biti rešena u njihovu korist i na način kako oni to vide.