Kad se daju milioni da se ne radi za minimalac
Srbija se prošle godine vratila na subvencije investitorima da bi privukla ulagače. Ta praksa bila je prekinuta više od godine, ali pokazalo se da bez podsticaja za
novozaposlene ipak ne može. Jednostavno, investitori, pored svih pogodnosti koje Srbija nudi, ipak očekuju i da dobiju novac za svakog novozaposlenog. Subvencije predviđaju podsticaje proizvodnim firmama, ali i preduzećima čije usluge mogu biti predmet međunarodne trgovine, kao i kompanijama koje su uključene u strateške projekte. Po radnom mestu, u zavisnosti od razvijenosti opština i obima investicija, preduzeća mogu računati na iznos od 3.000 do 10.000 evra.
Ekonomisti smatraju da su subvenciji potrebne jer poslovna klima nije dovoljno unapređena da bi investitori dolazili bez njih. Saša Đogović iz Instituta za tržišna istraživanja objašnjava da subvencionisanje radnih mesta nije rešenje koje leči privredu i društvo, ali je rešenje, bajpas, koji će omogućiti priliv kapitala u realni sektor.
Prve subvencije za radna mesta dodeljene su 2007. godine, a stranci su tada investirali 2,5 milijarde evra. Sedam godina kasnije, 2014, stranci su investirali upola manje – 1,2 milijardu evra. Upola manje investiranje u znatno boljim privrednim uslovima, ali bez subvencionisanja radnih mesta, bilo je dovoljan signal da se mora vratiti onom „bajpasu” i odrešiti kesa da bi se gomili nezaposlenih obezbedilo radno mesto. No, niko nije napravio tačnu statistiku o tome koliko je tačno u proteklih osam godina država dala za subvencionisanje radnih mesta, koliko je kompanija dobilo novac za svako radno mesto, da li su sve one kojima je država dala pozamašne sume po zaposlenom zaista toliko nezaposlenih i uposlile, kao i koliko bi novca trebalo da se zbog neizmirenih obaveza vrati u državnu kasu. Poslednji podaci iz 2013. godine pokazivali su da veliki deo kompanija koje su dobile državne subvencije za novootvoreno radno mesto nisu imale ni polovinu obaveznog broja radnika. Tako je država ostala i bez radnih mesta i bez para.
Posebna priča su plate koje dobijaju radnici koji su na osnovu subvencionisanja radnih mesta došli do posla. Jer, uslov za dobijanje državne pomoći bio je da plata radnika ne sme biti manja od minimalca kao i da mora biti najmanje 20 odsto veća od njega. Podaci iz kompanija, kao što su „Jura”, „Beneton”, „Yonson elektrik” i drugih govore da radnici često nisu dobijali ni minimalac, odnosno da su dobijali manje od iznosa koji je država utvrdila kao najnižu cenu rada. No, subvencije od države za prijem radnika dobijala su i manja preduzeća, koja takođe nisu otvorila sva nova radna mesta za koja su često dobijala po 8.000, 9.000 pa i 10.000 evra.
Tačno je da su sve te subvencije za radna mesta delile prethodne vlasti, ali od prošle godine to isto čini i ova vlada Srbije. Međutim, ni sada nema podataka o tome da li svi investitori koji dobijaju državne pare za svako otvoreno radno mesto to i učine, kao ni kolike su plate zaposlenih u tim kompanijama. Čak i kada se investitori kontrolišu, više se gleda da li otpuštaju radnike nego kolike plate im isplaćuju. Radnici koji su u tim kompanijama dobili posao, osim zadovoljstva što su najzad našli radno mesto, često ističu da su njihove nove gazde od države dobile milione, a da oni rade za minimalac, odnosno za 22.000 dinara.
To priznaju i oni koji odlučuju o davanju subvencija i sve češće se čuje da nije dobro da država daje veliki novac investitorima a da radnici imaju tako male plate. Tako je nedavno predsednik Skupštine opština Ruma Aleksandar Martinović, najavljujući nove investitore u rumskoj opštini koji će ovog proleća započeti proizvodnju, a koji su dobili subvencije za radna mesta, obećao da će se opština zalagati za to da radnici imaju plate veće od minimalca. Obećao je da će od onih kojima je država Srbija dala sve, a ne samo subvencije za radna mesta, tražiti da plaćaju radnike tako da oni od svog rada mogu da žive.
LJ. Malešević
Stroga kontrola zapošljavanja
Na pitanje kako će država reagovati ako investitori koji su dobili subvencije ipak otpuste deo radnika, kao što je to učinilo „Gorenje”, koje je dobilo 10.000 evra po zaposlenom, a otpustilo nekoliko stotina ljudi, ministar privrede Željko Sertić odgovorio je da će država strogo kontrolisati da se sve odredbe ugovora ispoštuju.
– Strogo vodimo računa o svim elementima ugovora, a sarađujemo i s Nacionalnom službom za zapošljavanje – rekao je Sertić. – U svim slučajevima kada dođemo do saznanja da je ugovor prekršen, možemo aktivirati garancije koje je firma priložila da bi dobila subvencije.