Teško žive i oni koji imaju redovnu platu
Po statističkim podacima, 628.000 ljudi ima prihode koji su ispod granice siromaštva, stopa rizika od siromaštva je 43,2 odsto, realna vrednost zarada prošle godine manja je 3,3 odsto
u odnosu na 2014, minimalna zarada je ove godine ista kao prethodne i iznosi 121 dinar po radnom času. Prosečna penzija je prošle godine smanjenjna 6,4 odsto, a na kraju 2015. godine došlo je do povećanog broja zahteva za penzionisanje, što neminovno vodi ka smanjenju broja zaposlenih.
Zapošljavanje i uključivanje na tržište rada predstavlja jedan od važnih preduslova ekonomske samostalnosti i preuzimanja odgovornosti na nivou pojedinaca i privredog rasta u celini. Siromaštvo kod nezaposlenih u Srbiji, kojih je, po statističkim podacima, lane bilo manje nego 2014, i dalje je znatno veće u odnosu na zaposlene jer svako ko je na evidenciji NSZ-a smatra se siromašnim, s tim što su neki iznad linije siromaštva, a deo ispod nje. No, veliki problem predstavlja to što su i zaposleni među siromašnima, odnosno što se, i pored radnog mesta, svrstavaju u siromašne jer su im primanja nedovoljna da pređu prag siromaštva.
U analizi Biblioteke Narodne skupštine Srbije „Zaposlenost i rizik od siromaštva” navodi se da je anketa o stopi zaposlenosti za četvrti kvartal 2014. godine, koju je sproveo Republički zavod za statistiku, pokazala da je u Srbiji zaposlenost iznosila 50,4 odsto, odnosno broj zaposlenih je bio 2.322.201. Rast zaposlenosti 2014. godine doveo je do povećanja broja zaposlenih za 53.451 u odnosu na oktobar 2013. Lane je, po statistici, broj zaposlenih povećan pre svega zbog pojačanih kontrola Inspekcije rada i prevođenja radnika iz ilegalne zone rada u legalnu, ali je u isto vreme povećan i broj penzionera.
Međutim, ni zaposleni ni penzioneri čija su primanja redovna nisu pošteđeni siromaštva. Linija rizika od siromaštva za 2014. godinu bila je 13.408 dinara, što znači da ni četvoročlane porodice gde je jedan zaposlen i ima prosečnu republičku platu od 44.000 dinara nije pošteđena rizika od siromaštva. Još u gorem su položaju one porodice gde zaposleni kući mesečno donosi minimalac od 23.000 dinara. Čak i kada oba roditelja imaju minimalac, to nije dovoljno da se četvoročlana porodica odmakne od rizika od siromaštva. U istom položaju su i porodice u kojima ima jedan penzioner jer njegova penzija nije dovoljna za ispunjavanje uslova za prelazak praga siromaštva.
Pošto je najvažnije danas imati posao, bez obzira na to kolika je plata, osnovni cilj jeste povećanje broja zaposlenih, u čemu Srbija znatno zaostaje za drugim evropskim zemljama. Naime, sa stopom zaposlenosti od 50,4 odsto Srbija teško da može da servisira i ima bolju sliku siromaštva za oko 700.000 nezaposlenih i više od 1,7 milion penzionera i nekoliko stotina hiljada onih koji primaju socijalnu pomoć od države. Prosek zaposlenosti u EU u 2014. gogodini iznosio je 69,2 odsto, a najveća je u Velikoj Britaniji – 76,2 odsto. Zaposlenost u Nemačkoj je 75,9 odsto, Austriji 74,2, Belgiji 67,3, Bugarskoj 65,5, Danskoj 75,9, Estoniji 74,3, Finskoj 73,1, Češkoj 75 odsto. Najniža stopa zaposlenosti je u Grčkoj – 53,3 odsto, zatim u Hrvatskoj – 59,2 i Španiji 59,9.
LJ. Malešević
Primer Irske
Irska Vlada, koja od 2011. sprovodi mere ekonomskog oporavka i otvaranja novih radnih mesta, za ovu godinu planirala je podršku za 100.000 novozaposlenih, a do 2018. godine punu zaposlenost za 2,1 miliona ljudi. Ona je 2014. godine imala stopu zaposlenosti 67 odsto, a 2020. godine imaće 71 odsto. Sve to postizala je – a plan je da tako i nastavi – kroz akcioni plan zapošljavanja koji sadrži oživljavanje domaće proizvodnje i otvaranje novih radnih mesta na lokalnom nivou, izgradnju klastera u ključnim sektorima i izgradnji autohtone politike rasta i porasta izvoza irskih kompanija.