MARKO OD JANUARA TRAŽI SVOJU LJUBIMICU Pretresao ceo Čačak i Kraljevo, a sada je odlučio da postavi bilbord sa svojom Lolom
Od kada je pripitomljen, pas je čovekov najveći prijatelj.
Imati psa znači imati ljubav i brojni su primeri koji potvrđuju da je veza između čoveka i psa trajnija i čvršća od nekih među ljudima. Upravo jedan takav primer stiže nam iz Čačka, gde je mladić kom je nestao pas zakupio čak i bilbord kako bi našao svoju ljubimicu.
Marko Simović svetao je primer kako se pas voli i čuva. U njegovom dvorištu nekoliko je pasa koje je udomio i o kojima se brine, ali u njegovom srcu posebno mesto zauzela je Lola, koja je netragom nestala još u januaru i za kojom od tada bezuspešno traga.
- Udomio sam je od jedne devojke koja je objavila da je pas ostavljen ispred vrata jedne zgrade. Ona je bila baš mala, nije imala ni mesec dana, bespomoćno štene. I ja sam se odlučio da je udomim, iako sam već imao dva psa koje sam isto udomio. Lola je kod mene od tada bila pet godina, ali desilo se da je tada u januaru izašla iz dvorišta, mala je, provuče se svuda - sa setom priča Marko za agenciju RINA.
Iako je već duže vreme nema, Marko i dalje ne gubi nadu, lepi oglase po gradu, traži pomoć dobrih ljudi i preko društvenih mreža, a onda se odlučio i da postavi bilbord na jednoj od prometnijih raskrsnica u gradu.
- Delili smo letke po gradu, išli po azilima u Kraljevu i Čačku, ceo grad smo pretresli, kačili smo i na razne stranice po društvenim mrežama, ostao mi je još ovaj način da probam da je nađem - kaže Marko.
Ovaj plemeniti mladić kaže da nalazaču sledi nagrada, kao i da ga je do sada kontaktiralo dosta ljudi, ali ili se kasno jave, ili su to psi koji liče na Lolu, ali da još uvek nije izgubio nadu da će se njegova ljubimica ipak vratiti kući.
Marko je jedan od svetlih primera kako se pas voli i čuva, ali nažalost sve su češći primeri da ljudi bezuslovnu ljubav svojih četvoronožnih prijatelja jednostavno ne znaju da cene i napuštaju ih.
- Ljudi ili napuštaju svoje pse puštajući ih kojekuda, a još više ima onih koji nam se javljaju i najčešća priča je da su psa kupili deci kad je on bio mali, ali je pas sada porastao i oni ne znaju šta sa njim da rade i traže da ga ostave u našem prihvatilištu. Ima slučajeva i da vlasnik psa premine, a rodbina i naslednici kažu da ne znaju šta će sa psom, sa imovinom znaju, ali, eto, sa psom ne znaju, pa bi da ga se reše - kaže upravnik RJ „Zoohigijena” u JKP „Komunalac” Čačak Aleksandar Maksimović.