KO MU POŽELI ZLO, MORA DA SE PREKRSTI I POLJUBI MU STABLO Čak i vozači zaobilaze ovo ukleto drvo!
„Ko god ga pipne, umire ili mu se nešto loše dogodi”, jeziva je rečenica koju i danas, kao neku mantru, ponavljaju meštani naselja i sela oko Rekovca.
Već dugo ovim predelom kruži legenda o „ukletom drvetu”. Zovu ga još i gumeno drvo, jer su im tako preneli preci, ali niko ne zna zbog čega.
Verovanje u natprirodne moći ovog drveta, visokog oko tri metra, toliko je uvreženo da mnogi ni danas ne žele da ga pipnu. Legenda kaže da su oni ko to urade ili invalidi, ili mrtvi. Naravno, naučnih dokaza za tako nešto nema.
Jedan meštanin svojevremeno je ispričao možda i najčuveniju priču iz tog kraja – kako su čak i sami radnici odustali od ideje da ovo drvo iseku ne bi li ispravili „lakat” krivinu.
– Kada je pre dvadesetak godina asfaltiran put Belušić–Oparić niko od radnika kragujevačke firme koja je izvodila radove nije hteo da poseče „gumeno” drvo. Po projektu je bilo predviđeno da se na tom mestu ispravi „lakat” krivina, ali sve je bilo džabe, i direktor firme morao je da „legne na rudu” i zaobiđe i projekat i drvo – ispričao je svojevremeno jedan od meštana.
I dan-danas, dodaje, većina vozača autobusa i kamiona stane pre krivine, pa kada se saobraćaj raščisti, pređe na suprotnu stranu da ne bi dotakli krošnju.
Baka Kristina, stanovnica jednog od levačkih sela, ispričala je još strašniju priču.
– Pa eto, moja tetka je još kao devojka otkinula cvetić sa tog drveta da pokaže drugaricama kako je hrabra. Umrla je pred svadbu, mesec dana pošto je ubrala cvet. Očiju mi mojih, tako se desilo – pričala je ova baka.
Ona kaže da njena tetka nije jedina osoba kojoj je „ukleto” drvo naškodilo.
Levčani pričaju i da niko ne sme ni da pomisli loše drvetu, a ko se i usudi, „može da se spase jedino ako se prekrsti pred njim, poljubi mu stablo i zamoli za oprost”.