Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

Promocija višestruko nagrađivane knjige Gorane Raičević o Crnjanskom

01.12.2021. 10:25 10:30
Piše:
Izvor: B. Lučić

U okviru Dana Miloša Crnjanskog, manifestacije koju treći put u čast velikog pisca priređuje Društvo „Sumatra“, Banatski kulturni centar i Matica srpska, održana je promocija višestruko nagrađivane knjige „Agon i melanholija - život i delo Miloša Crnjanskog“ (Akademska knjiga, Novi Sad) dr Gorane Raičević, redovnog profesora Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.

Obimna monografska studija Gorane Raičević posvećena životu i delu Miloša Crnjanskog (1893–1977) plod je decenijskog izučavanja usredsređenih prvenstveno na sam autorov književni i publicistički opus, zatim na analize i tumačenja brojnih studija, eseja, naučnih radova i knjiga napisanih o njegovom delu, ali i na proučavanja istorijskog konteksta – vremena i prilika u kojima je autor živeo i stvarao – i sve to na temelju arhivskih izvora (prepiska), kao i drugih dostupnih relevantnih istorijskih referenci i istorijske građe. Gorana Raičević je za ovu knjigu upravo dobila godišnju nagradu Kulturnog centra Vojvodine „Miloš Crnjanski“ Medalju za očuvanje kulturnog nasleđa, kao i nagradu „Nikolaj Timčenko“ u Leskovcu, a proletos joj je pripalo i priznanje „Laza Kostić“ novosadskog Sajma knjiga.

Prof dr Milivoj Nenin ukazao je na promociji da je autorka na samom početku zauzela gard i brani Crnjanskog i napada protivnike, ali ne udara ispod pojasa, mada najpre udara u donjem delu teksta, u fusnotama, jedino u fusnotama je hladna i nepristrasna, tu se vidi i akri- bičnost i obaveštenost, ali i posvećenost. A ša je sve pro- čitala, šta je sve proverila, šta je sve dotakla, kakva je to koncentracija nad jednim životom. Po njegovim rečima, prva stvar koja se u ovoj knjizi vidi je pole- mičnost, rat, Gorana Raičević brani Crnjanskog, argumentima, posežući pre svega za njegovim delom. Sve je potkrepljeno dokazima. Ističući koncentraciju autora, Nenin kaže da Gorana Raičević zna i šta je Crnjanski u kojem tekstu iozostavio, zna i šta su priređivači njegovih knjiga izostavili, ispravlja i greške Crnjanskog, zna za kojima argumentima da posegne, u koje pismo da pogleda, u koju stranicu iz njegovog dela da zaviri, zna da poveže ranog Crnjanskog sa poznim Crnjanskim, zna da nagovesti i isprati doslednost jednog života.


Okrugli sto oDnevniku o Čarnojeviću

U okviru Dana Miloša Crnjanskog novosadski književnici Sava Damjanov, Đorđe Pisarev, Nenad Šaponja i Zdenka Valent Belić nastupali su u novosadskim srednjim školama. U programu priređenom zatim u Matici srpskoj učestvovali su u program tokom kojeg su čitali fragmente iz svojih priča i eseja posvećenih ili inspirisanih Crnjanskim i njegovim delom.

Juče je u Matici srpskoj održan i okrugli sto posvećen „Dnevniku o Čarnojeviću“ povodom 100 godina od prvog objavljivanja tog romana. Učesnici ovog razgovora bili su pisci i teoretičari iz Novog Sada Nastasja Pisarev, Gorana Raičević, Gorica Radmilović i Milan Micić, kao i Bojan Jovanović (Niš), Zoran Subotički (Bečej), Aleksandar Petrović (Beograd) i Aleksandra Stevanović (Kragujevac). Nastasja Pisarev, koja je doktorirala na delu Crnjanskog, ovog puta je izložila deo rada o poetici prostora železnice i prostora koji se presecaju u romanu “Dnevnik o Čarnojeviću”.


Bora Babić, direktorka „Akademske knjige“ je ukazala da se decenijski trud Gorane Raičević isplatio ovom izuzetnom knjigom za koju su dobili brojne pohvale.

Autorka Gorana Raičević je zahvaljujući se svima koji su joj pomogli u nastanku ove knjige ukazala da odavno veruje da je tajna velike umetnost u tom nevidljivom i tajanstvenom momentu kada se lično iskustvo, jedan mali ljudski život transponuje u univerzalnu poruku, koju mogu da razumeju svi ljudi, sa kogod meridijana, iz bilo kog veka dolazili, jer kako bismo se mi danas ne samo divili grčkoj tragediji već i znali tačno o čemu ona govori.

-Crnjanski je u „Hiperborejcima“ govorio da se prošlost ne zna i ne može znati, da krije pravu istinu o ljudima onakvim kakvi su zaista bili, govorio je to ne zato što je pre svih velikih filozofa takozvanog postmodernizma zalazio u apstrakne teorijske rasprave. Pisao je to zato što je sam poneo breme obeleženog čoveka zbog kojeg se daleko od svoje otaybine našao u jednoj ogromnoj varoši u kojoj nikome nije bilo stalo do toga da li će on i njegova supruga živeti ili umreti od zime i gladi u nekom sivom predgrađu- rekla je Gorana Raičević.- Hladan kao na pepelu klada životario je do trenutka kada je iz Beograda stiglo pismo u kojem je tražena dozovola da se ponovo objave njegovi predratni romani. Saznavši da je nekome potreban, a biti potreban je možda najvažnije stvar za nas, ono što nas tera da živimo i otvorimo oči sledećeg jutra, Crnjanski je ponovo počeo da piše. I to ne samo romane inspirisane svojim životom.


VladušićuBeskrajni plavi krug

U Matici srpskoj sinoć je uručena nagrada “Beskrajni plavi krug” ovogodišnjem dobitniku Slobodanu Vladušiću za roman “Omama” (Laguna, Beograd). Ovim romanom autor je odao počast delu Miloša Crnjanskog, po oceni žirija premreživši ga profinjenim dijalogom sa njegovim celokupnim delom. Članovi žirija Aleksandar Jovanović, Nebojša Lazić, Jelena Marićević Balać, Goran Radonjić i Mladen Šukalo ocenili su da je Vladušić stvorio „tamnu i duboku sliku modernog vremena, sa Berlinom tridesetih godina, u kojem se kao u žiži ukrštaju pojedinačne i kolektivne sudbine i naslućuje zlokobno vreme koje nam dolazi iz prošlosti i budućnosti”. Istorijski triler „Omama“ delo je zasnovano na proučavanju građe o životu i delu Miloša Crnjanskog, ali su sam zaplet kao i glavni junak i pripovedač Miloš Verulović plod piščeve mašte.


Po njenim rečima, celokupno životno kretanje Crnjanskog između agona, borbe i melanholije otkriva nam čoveka visoke osetljivosti i snažne povezanosti sa ljudima zbog kojih je i umeo tako stoički da podnese svoju sudbinu. Danas tumači književnosti, kako je rekla kreću se između ta dva pola, čas u veri da čine nešto značajno i veliko što nije samo plod ambicije i taštine već što bi trebalo da bude pobeda istine i pravih vrednosti nad ništavnoću prolaznog i propadljivog, čas preplavljeni sumnjom i skloni melanholiji pod čijom vlašću postaju sami sebi nalik pripadnicima neke sekte koji komuniciraju samo jedni sa drugima okruženi nevidljivim zidovima što ih deli od navodnog pravog i ozbiljnog života.

– Ako makar na časak uspemo te zidove da uklonimo, da kažemo onima koji dolaze posle nas da ih tu, a ne u novcu i luksuzu, čeka pravo bogatstvo sveta, rudnik misli i osećanja tolikih generacija koje su živele, volele, mislile, patile, verovale pre nas, onda je naš zadatak ispunjen – rekla je Gorana Raičević.

N. Popov

Autor:
Pošaljite komentar